Nezdrava uvjerenja znače nezdrav odnos prema sebi. Kako ih se osloboditi?

Mi smo složena bića. U određenim trenucima se možemo osjećati prilično dobro i osnaženo. I tada se svijet čini toplijim i privlačnijim, ljudi su ljubazniji, boje su svjetlije, život je zanimljiviji.

Ali ako bolje pogledate, može se pokazati da takvo stanje nije nastalo samo od sebe, već zavisi od mnogo faktora. Moguće je da ste nešto lijepo doživjeli, da vas je neko pohvalio, da ste imali neki uzbudljivi susret, pa se osjećate tako dobro.​

U drugom trenutku sve može djelovati monotono i naporno. Može vam se činiti da vas niko ne cijeni, nerviraju vas vozači i auta na ulici, ljudi su dosadni i nezaninljivi. Raspoloženje vam jednostavno pada, a ono umnogome zavisi od drugih ljudi kojima ste okruženi. Tako možemo otkriti svoju zavisnost o emocijama drugih ljudi.

Svako od nas reaguje na ono što mu neko drugi kaže, bilo da je loše ili dobro. Mi volimo biti osnaženi i prijatno je čuti nešto lijepo o sebi od drugoga. To ipak izaziva prijatne emocije, pokazivali ih vi ili ne. Ali ima ljudi koji ne vjeruju lijepim riječima i pohvalama drugih. Uvjereni su da nisu dovoljno dobri, da ne zaslužuju ništa dobro, a čak i ako im drugi ukazuju na njihovu vrijednost. Oni ili ne vide tu vrijednost kod sebe ili jednostavno ne vjeruju drugima.

Ovo su ljudi o kojima ovdje pišemo. Ključna riječ je "uvjereni". Imaju uvjerenja koja nisu ninalo dobra po njih, koja ih sputavaju.

Postoje osobe koje ne vjeruju da su dovoljno dobre. Zapravo, uvjerene su da nisu dovoljno dobri. Nekoj ženi možete reći da je dobra majka, da je zanimljivo biti u njenom društvu i zahvalili joj se na pomoći. Ona će ovo slušati, ali kao da ne čuje. Njeno unutrašnje dijete je uvjereno u njenu bezvrijednost. Možda je iskusila je veliku zavist prema onima „koji su sposobni“ i „koji su stvarno odlični“, ili je iskusila bespomoćnost i zavisnost od drugih. 

Ovakvi ljudi imaju uvjerenja: "Slab(a) sam, ne mogu ništa. Nisam kao ti". Zato se treba staviti u poziciju posmatrača i pogleda svoje unutrašnje dijete. Šta se desilo, gdje je nestalo samopouzdanje? Ovakva loša uvjerenja osoba obično vuče iz djetinjstva kada je bila obezvređivana, zanemarivana, kritikovana i nije imala podršku. Nisu je primjećivali, podržali ili pohvalili. Roditelji su vjerovatno bili zauzeti svojim teškim životima, a ona je navikla da ih smatra značajnim, ali ne i sebe.

Ovo što smo opisali su neke posljedice, a glavna je nesposobnost da osoba cijeni sebe, svoje napore, svoje izbore i vrijednosti. Sve izgleda neozbiljno, sitno, nedostojno. Osoba koja sebe ne prepoznaje kao vrijednu i dostojnu ne može biti zadovoljna svojim životom. Unutrašnji osjećaj će uvijek biti ovaj: "Nisam dovoljno dobar za nešto ili nekoga".

Kako možete promijeniti ovaj osjećaj? Prvo, morate se vratiti na samu traumu. 

Čini se da su odrasli koji vam djeluju grandiozno zadržali pravo da nekome oduzmu dostojanstvo i vrijednost. Čini se, ali nije tako. Gledati očima posmatrača znači vidjeti što se događa iz drugog ugla: odrasli nisu savršeni, jači, bolji, već obični ljudi koji nisu mogli razviti svoju ljudskost, zaglibili u svojim svakodnevnim problemima, pa stoga svom djetetu nisu mogli pružiti potrebno priznanje i potvrdu.

Sada morate mnogo raditi kako biste počeli vjerovati sebi i prepoznali svoje napore, svoj put, svoje izbore kao značajne, čak i ako niste dobili nikakvu potvrdu izvana. I vjerujte onima koji su u stanju da vas cijene, da prepoznaju i prihvate vašu vrijednost sa zahvalnošću. Osjetite vrijednost ljudi koji vas mogu cijeniti kao ljudsko biće.

​
(Jadranka Bogdanovski za www.uniqorner.com)


©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE