Nije im žao za ono što su vam učinili, žao im je što ste vi to saznali

Postoje trenuci u životu kada otkrijemo istine koje bole. Nisu to uvijek velike izdaje, ali često su dovoljne da promijene naš pogled na ljude kojima smo vjerovali.

Tada shvatimo da nekim ljudima nije žao zbog onoga što su učinili nama – već im je žao što smo to saznali. Ova spoznaja boli dublje od samog postupka, jer razotkriva pravu prirodu nečije savjesti, ili bolje rečeno – njen nedostatak.

Savjest i kajanje ne leže u samom činu, već u svijesti o tome da je taj čin nekoga povrijedio. Međutim, mnogi ljudi ne osjećaju grižu savjesti zbog svojih djela, sve dok se ne suoče s posljedicama. 

Tek kada istina izađe na vidjelo, kada više ne mogu skrivati maske i kada njihova slika u očima drugih počne da se urušava – tada nastupa "žaljenje". Ali to nije iskreno kajanje. To je strah. Strah od gubitka kontrole, slike o sebi, ili udobnosti odnosa koje su navikli iskorištavati.

Takva vrsta "žaljenja" je sebična. Ne rađa se iz svijesti o tuđoj boli, već iz nelagode što je njihova igra otkrivena. To su ljudi koji više tuguju zbog gubitka prilike da vas manipulišu, nego zbog činjenice da su vas povrijedili. Njima nije teško to što su vas iznevjerili – teško im je to što ih vi sada gledate drugim očima.

Iskreno kajanje se prepoznaje po promjeni ponašanja, po spremnosti da se suoče s vlastitim greškama i da preuzmu odgovornost bez izgovora. Lažno žaljenje, s druge strane, dolazi sa opravdanjima, pokušajem da se umanje vlastiti postupci ili čak prebacivanjem krivice na vas – kao da je problem to što ste saznali, a ne to što su učinili.

Ono što nas ova bolna istina uči jeste da ne možemo kontrolisati tuđe postupke, ali možemo kontrolisati vlastite granice. Kada prepoznamo ko nas iskreno poštuje, a ko samo žali što je otkriven, postajemo mudriji. Počinjemo više cijeniti tišinu od lažnih izvinjenja, distancu od toksičnih odnosa, i istinu – ma koliko bila bolna – od slatkih laži.

Na kraju, važno je zapamtiti: ljudi koji vas zaista vole i poštuju, neće se truditi da kriju svoje pravo lice. Neće vas povrijediti ni pred vama, ni iza vaših leđa. A oni kojima nije žao zbog boli koju su vam nanijeli – već samo što ste to saznali – nisu vas nikada ni zaslužili.


(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut
​www.uniqorner.com)

©Copyright