Nikada ne igrajte na kartu sažaljenja, jer Bog ne očekuje vašu žrtvu

U ovom članku vam donosimo jednu izuzetno poučnu parabolu koja će vam pomoći da shvaite zašto izazivanje sažaljenja nije dobro i ne vodi nikuda.

Parabola ide ovako:

Žena je umrla i otišla u raj. Gledala je oko sebe sa strepnjom, zadivljena svjetlošću i mirom koji je vladao na ovom mjestu. Trenutak kasnije prišao joj je anđeo, mirnog i ljubaznog pogleda.

Žena se osmjehnula s olakšanjem i rekla:
- Spremna sam.

Anđeo ju je pogledao sa radoznalošću:
- Za šta si spremna?
- Da me Bog primi u raj, odgovorila je samouvjereno.
Anđeo klimnu glavom:
- Zašto misliš da će te On prihvatiti?

Žena je bila iznenađena ovim pitanjem.
- Naravno, zato što sam toliko patila u životu da zaslužujem mir i Božju ljubav.

Anđeo ju je pažljivo pogledao.
- Reci mi, zbog čega si patila?

Žena je teško uzdahnula:
- Dok sam bila dijete roditelji su me nepravedno kažnjavali. Tukli su me, tjerali u ćošak i vikali na mene kao da sam učinila nešto strašno.
- A onda?
- U školi su me drugovi iz razreda maltretirali. Maltretirali su me, ponižavali, smijali mi se.
- Šta se dalje dogodilo?
- Kad sam odrasla, udala sam se. Mislila sam da ću konačno pronaći sreću, ali moj muž je pio, varao me i ponižavao.

Žena je nastavila sa bolom u glasu:
- Moja djeca nisu cijenila ono što sam činila za njih. Izmorili su me i na kraju nisu ni došli na moju sahranu.
- A tvoj posao? – upitao je anđeo.
- Šef je stalno vikao na mene, nije me dovoljno plaćao, tjerao da radim vikendom i na kraju me je otpustio, a da mi nije platio.

Žena je spustila oči.
- Komšije su me ogovarale. Govorili su da sam žena lakog morala. Jednog dana su me opljačkali, pretukli i... - glas joj se pokolebao - Dobila sam strašne bolove.

Anđeo je klimnuo glavom.
- Ispričala si mi o svojoj patnji. Sada mi reci: šta si dobro učinila u svom životu?
- Uvijek sam bila ljubazna! – uzviknula je žena - Pomagala sam svima, išla u crkvu, molila se, brinula o ljudima. Nosila sam ovaj svijet na svojim plećima! Doživjela sam toliko bola, kao Hrist, zar to nije dovoljno da uđem u raj?

Anđeo je na trenutak razmislio, a onda klimnuo glavom:
- Dobro, razumijem te. Ostala je još jedna mala formalnost.

Dao je ženi komad papira.
- Šta je ovo? – oprezno je upitala.
- Dogovoreno je, tiho je odgovorio anđeo. - Ako ga potpišeš, otići ćeš u raj.

Žena je pogledala tekst. Na komadu papira bila je ispisana samo jedna rečenica:
Opraštam svima koji su me povrijedili, i molim oprost od onih koje sam ja povrijedila. 

Žena je iznenada ustuknula, kao da ju je udario ledeni vjetar.
- Ne mogu ovo potpisati! – rekla je drhtavim glasom.
- Zašto?
- Ne zaslužuju moj oproštaj! – ljutito je odgovorila. - Ako im oprostim, to znači da njihovi postupci nisu bili bitni. To znači da neće odgovarati za svoje postupke!

Anđeo ju je pogledao sa tugom.
- Ne misliš li da je to razlog tvoje patnje?

Žena se namrštila.
- Kako to misliš?
- Još uvijek nosiš ovaj bol u svom srcu. Cijeli život nosiš ljutnju, bijes i razočarenje. Nisi ih mogla pustiti da odu i oni su postali dio tebe.
- Ali nisam uradila ništa loše! – prkosno je rekla žena.

Anđeo je zaćutao, pa je ponovo upita:
- Jeste li sigurna?
- Apsolutno! - odgovori ona.
- Onda mi reci šta osjećaš prema onima koji su te povrijedili?

Žena je spustila glavu:
- Osjećam ljutnju, ogorčenost, bijes. To boli! Ovo nije fer!
- Šta će biti ako im oprostiš?

Žena se ukočila.
 - Onda će unutar mene ostati praznina, odgovori ona tiho. 

Anđeo je uzdahnuo:
- Da li si uvijek osjećala ovu prazninu?
- Da, tiho je odgovorila žena. - Nadala sam se da će me cijeniti oni zbog kojih sam živjela. Ali oni su me izdali. Posvetila sam im cijeli svoj život, a oni su ispali nezahvalni.

Anđeo ju je pogledao sa tugom:
- Prije nego što je Bog poslao svog Sina na zemlju, rekao mu je: "Mir počinje sa tobom."
- Šta to znači?, upita žena.
- To znači da si samo ti odgovorna za svoj život. Odabrala si da patiš.

Žena je osjetila da se nešto slomilo u njoj.
- Dakle... sama sebi sam nanosila bol?
- Da, moraš oprostiti sebi.
- Pa kako da oprostim sebi?
Žena je jecala.

- Oprostiti sebi znači priznati svoju grešku. Oprostiti sebi znači prihvatiti svoje nesavršenosti. Oprostiti sebi znači otvoriti svoje srce i konačno živjeti. - reče anđeo.

Pogledao ju je sa tugom.
- Krivila si cijeli svijet. Htjela si da te sažaljevaju. Mislili si da će te Bog prihvatiti samo zbog tvoje patnje. Ali Bog ne očekuje žrtve. On želi da naučiš da voliš sebe.

Žena je podigla oči zamrljane suzama.
- Pa, šta da radim sada?
- Bog mi je dao uputstvo da te vratim. Moraš naučiti da voliš sebe. Tek kada naučiš da istinski brineš o sebi, možeš zaista brinuti o drugima. I prije svega, moraš oprostiti sebi.

Žena je zatvorila oči. Kada ih je otvorila, ponovo se rodila. U novom tijelu, sa novim roditeljima, sa mogućnošću drugačijeg života.

Ono što možete naučiti iz ove priče je sljedeće:

• Opraštanje nije opravdavanje postupaka drugih, već oslobađanje sebe od bola. Držeći se ljutnje, nastavljamo da patimo, čak i ako su nas prestupnici odavno zaboravili.
• Mi biramo kako da percipiramo svoje živote. Možete se zadržati na patnji, ili možete tražiti radost.
• Bog ne očekuje naše žrtve, On želi da naučimo živjeti s ljubavlju, prvo prema sebi, pa onda prema drugima. Patnja nas ne čini dostojnim raja, već ljubav, svijest i oprost.
• Osoba koja nije naučila da voli sebe ne može istinski voljeti druge. Ako ne možemo da se brinemo o sebi, kako možemo da brinemo o svijetu oko nas?
• Sve počinje od nas. Ako želimo živjeti u svijetu punom dobrote, prvo moramo stvoriti ovaj svijet u sebi.

Hvala na čitanju. Nadamo se da će vam ova priča i pouke koristiti.

​
​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright