Niko nije vjerovao u mene - osim mene

Ovo je priča o tihoj hrabrosti i snazi vjere u sebe.
Niko nije tapšao.
Niko nije rekao: „Ti to možeš.“
Niko me nije ohrabrio kad sam drhtavim korakom kročila u nepoznato.

Ljudi kojima sam najviše vjerovala – sumnjali su. Ne iz zlobe, možda iz straha. Ali njihova tišina boljela je više od otvorene kritike.

Bila sam sama sa svojim snovima.
I ono što me izgradilo nije bio njihov aplauz, već moje odbijanje da odustanem.

1. Kad te ne vide, ne znači da ne postojiš
Postoje trenuci kada si nevidljiv.
Radiš, trudiš se, pokušavaš – i opet ništa.
Ljudi te gledaju, ali ne vide.
Gledaš njihove poglede i znaš: ne vjeruju u tebe.

Ponekad ti to i kažu direktno:
„To ti nije za tebe.“
„Nisi ti od čelika napravljena.“
„Nemoj da se sramotiš.“

I da sam tada slušala njih – ne bi bilo mene kakva sam danas.
Ne bi bilo snova pretočenih u stvarnost.
Ne bi bilo ove snage.

2. Vjera u sebe nije glasna – ali je najmoćnija
Ne dolazi sa fanfarama.
Ne dolazi s podrškom, sa brojem lajkova, sa slavom.
Dolazi kad ležiš budna ili budan i pitaš se: „Jesam li poludjela?“
Kad nemaš pojma šta će biti, ali znaš da ne možeš nazad.
Kad osjećaš da nisi dovoljno dobra – ali ipak pokušavaš.

To je ta unutrašnja vatra.
Tiha. Skromna. Ali neumoljiva. I upravo ona ti, uprkos svemu, kaže: „Idi dalje. Ne treba ti njihova dozvola.“

3. Vjerovati u sebe – znači razočarati mnoge
Jer kada kreneš za onim što želiš, ne samo da ne dobijaš podršku – nego gubiš ljude.
Oni kojima tvoja tišina odgovara – ne vole kad progovoriš.
Oni kojima je prijala tvoja poslušnost – ne vole kad kreneš za sobom.
Oni kojima si bila „realna“ – ne vole kad sanjaš.
Ali to je cijena. I nije jeftina.

4. Najvažnija osoba koju moraš zadiviti – si ti
Godinama sam radila za priznanja.
Čekala da neko drugi potvrdi da vrijedim.
Išla putem kojim su mi rekli da idem, jer su „oni znali bolje“.

Ali onda sam shvatila:
Ja sama živim svoj život.
I samo meni treba biti jasno zašto radim to što radim.

Od tada nisam prestala – ni kad sam padala, ni kad sam plakala, ni kad sam željela da stanem.
Jer sam sebi obećala: vjerovaću sebi, čak i kada niko drugi ne bude vjerovao u mene.

5. Šta sam naučila kad su svi sumnjali – a ja uspjela
Da je tišina oko mene bila test – hoću li slušati svoj glas ili njihove sumnje.
Da mi priznanja više ne trebaju – jer već znam ko sam.
Da oni koji ti ne vjeruju – često ne vjeruju ni sebi.
Da uspjeh ne dolazi kad svi navijaju – nego kad ti sam sebi aplaudiraš u tami.

6. Vjera u sebe izgleda ovako:

• Imaš ideju - Kažu da si nerealna - Nastavljaš da je razvijaš
• Prvi pokušaj ne uspije - Kažu „rekli smo ti“ - Učiš i pokušavaš ponovo
• Kreneš da napreduješ - Sumnjaju da ćeš izdržati - Postaješ još odlučnija
• Postigneš nešto - Kažu da si imala sreće - Znaš koliko si radila

7. Danas...
Danas me pitaju:
„Kako si uspjela?“
„Kako si znala da ćeš moći?“
„Ko ti je pomogao?“

Odgovor je jednostavan:
Ja.
Ja sam sebi bila prijatelj, trener, glas razuma i motivator.
Ja sam vjerovala onda kad niko nije.
I zato me sada nijedna sumnja ne dotiče.

Zaključak: Vjera u sebe nije arogancija – to je samopoštovanje
Vjerovati u sebe ne znači misliti da si bolji od drugih.
Znači znati da si dovoljno vrijedan da probaš.
Dovoljno jak da padneš – i ustaneš.
Dovoljno svoj da ne moliš nikoga da te voli, cijeni, prihvati.

Jer jednom kada naučiš da vjeruješ sebi – slobodan si.

Završna poruka
Ako čitaš ovo i niko ne vjeruje u tebe – znaj da ti je dovoljan jedan glas.
Tvoj.
Kada sve utihne, kad svi odu, kad ostaneš sam sa sobom – hoćeš li ti sebi reći:
„Hajde, idemo dalje“?

Ako hoćeš – sve drugo će doći.
Možda ne odmah.
Možda ne lako.
Ali hoće.

Jer kad vjeruješ sebi – niko ti ne može uzeti ono što izgradiš iznutra.


​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright