Niko vam ne može "ukrasti" partnera ili partnerku - oni sami odlučuju da vas napuste

U ljubavi, kao i u svim odnosima među ljudima, često se suočavamo s teškim emocijama kada dođe do prekida, prevare ili iznenadnog odlaska voljene osobe.

U takvim trenucima, mnogi posegnu za rečenicama poput: "Ona mu je ukrala muža" ili "Neko mi je ukrao dečka". Iako ova uvjerenja mogu privremeno ublažiti bol i prebaciti odgovornost na treću osobu, istina je mnogo dublja i složenija: niko vam ne može "ukrasti" partnera – oni sami biraju da odu.

Ljubavni odnosi su izbor, ne vlasništvo
U zdravom odnosu, svaki partner je slobodan pojedinac koji dobrovoljno bira da bude tu.

Ljubav, odanost i privrženost ne mogu se prisiliti niti posjedovati. Ako neko odluči da emocionalno ili fizički pređe u vezu s drugom osobom, to nije rezultat tuđe "krađe", nego odraz njihove unutrašnje odluke, vrijednosti i izbora. Oni biraju da prekinu vezu, da izdaju povjerenje ili da potraže nešto drugo – i za to snose odgovornost.

Treće osobe nisu uzrok, nego povod
U svakom raskidu gdje postoji prevara ili emocionalna izdaja, često se pojavljuje treća osoba. Međutim, ona je najčešće samo okidač za nešto što već postoji u vezi – neizgovorene frustracije, nedostatak povezanosti, emocionalna udaljenost, ili nezrelost jednog partnera. Ako veza ne funkcioniše iznutra, vanjski faktor samo iznosi problem na površinu. Kriviti treću osobu znači ignorisati dublje uzroke koji su vodili ka prekidu.

Odgovornost i granice
Samosvjesni ljudi prihvataju odgovornost za svoje postupke. Ako neko vara, vara zato što je to odlučio – ne zato što ga je neko "zaveo". Ako neko odlazi, to čini jer je u srcu već bio spreman da ode. Ljudi koji postavljaju jasne granice i znaju šta žele, ne dopuštaju drugima da upravljaju njihovim izborima. Dakle, ako vaš partner odlazi s drugom osobom, to je njegov/njen izbor i odraz njegove/njene vrijednosti – ne tuđe moći.

Mit o "krađi partnera" kao odbrambeni mehanizam
Priče o „ukradenim partnerima“ često služe da ublaže emocionalni udarac. Lakše je vjerovati da vam je neko nešto "uzeo" nego prihvatiti da je osoba koju volite odabrala nekog drugog. Međutim, pravo iscjeljenje dolazi tek kada se suočimo sa istinom: možda vas ta osoba nikad nije istinski birala do kraja, ili se promijenila, ili nije znala cijeniti ono što imate. Ta istina boli, ali oslobađa.

Snaga u prihvatanju
Kada prihvatimo da niko ne može uzeti ono što je istinski naše, dobijamo snagu. Preuzimamo kontrolu nad svojim životom, emocijama i budućnošću. 

Umjesto da se hranimo gorkim osjećajima prema „njemu“ ili „njoj“, fokusiramo se na ono što zaista vrijedi: na sebe, na svoju vrijednost i na ono što zaista zaslužujemo – odnos u kojem je partner prisutan jer to želi, ne jer se boji otići.

Zaključak
Ljubav nije zatvor niti vlasništvo. Ljudi ostaju jer žele, a odlaze jer su to odlučili. Niko vam ne može ukrasti partnera ako on ne želi biti ukraden. Ta spoznaja može boljeti, ali nas uči da razlikujemo ono što je stvarno, od onoga što je iluzija. U konačnici, onaj ko želi otići – neka ide. Onaj ko ostaje – vrijedan je vašeg srca.

​
​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright