Od ljubaznosti i popuštanja do samouništenja: sindrom "dobre djevojke"

Sindrom "dobre djevojke" duboko je ukorijenjen u kulturi i društvu, postavljajući očekivanja i norme za žene od najranije dobi. ​

Bajke, filmovi, pa čak i porodično vaspitanje naglašavaju važnost ispunjavanja ovih očekivanja. Ova slika je povezana s poslušnošću, ljubaznošću, brigom i željom da se udovolji drugima.
Kao rezultat toga, mnoge žene počinju procjenjivati ​​svoju vrijednost kroz prizmu odobravanja drugih. Dobra djevojka često više nije djevojka, već odrasla žena koja je proživjela ogromno životno iskustvo, ali je u duši ostala dobra, ali nezadovoljna i neispunjena djevojka.

Često se dobra djevojka može naći u toksičnoj vezi punoj nasilja, na poslu kao osoba koja obavlja svoje i zadatke drugih. Takva djevojka će biti dobra, čak i ako je vrijeđaju, omalovažavaju, optužuju i viču na nju. U sebi nosi puno krivice, srama, straha od odbacivanja i potisnute agresije, jer je „biti ljut loše“. Može opravdati nasilje nad sobom i drugima, tražiti problem u sebi i pokušati ga riješiti.

Dobra djevojka želi da bude prihvaćena i potrebna. Duboko u sebi postoji stav: „Ako budem dobra i ljubazna i brinem o svima, onda će me voljeti, prihvatiti i nikada me neće napustiti.” Često takve djevojke nose masku koju društvo odobrava i ohrabruje: stalno se smiješe, tolerišu loše stavove, opraštaju svima oko sebe i nikada se ne ljute. Duboko u sebi plaše se da će neko saznati za njihove „loše“ strane.

Kako sindrom dobre djevojke utiče na vaš život?
Žena koja živi prema željama i potrebama drugih ljudi, uopšte ne zna šta sama želi. To dovodi do unutrašnjih sukoba i poricanja vlastite vrijednosti.
Javlja se nedostatak samopouzdanja, jer se svaka greška doživljava kao neuspjeh i odbacivanje. Zbog toga se povećava strah od greške, javlja se želja da se sve uradi kako treba, a teško je boriti se s osjećajem da “nije idealna”.
Povećava se anksioznost. Dobra djevojka sebi zabranjuje da se ljuti i pokazuje agresiju, pa se emocija često transformiše i nađe izlaz u stalnoj anksioznosti.
Moguća su psihosomatska oboljenja, jer je poricanje sebe i svojih potreba jak stres za organizam. Često takav stres pogađa najranjivija mjesta u tijelu, a često takva žena pati od prehlade, hroničnih i autoimunih bolesti.
Nedostatak ličnih granica i nesposobnost da se brani. Dobre devojke su uvijek u kontaktu sa drugima, pune razumijevanja, spremne za pomoć i razgovor. One stavljaju potrebe i interese drugih ljudi iznad svojih.
Stalni osjećaj krivice i srama, strah od „razotkrivanja“. Često takve žene kažu da ne žele biti svoje, jer nisu naučile kako.
Izlivi bijesa i ljutnje koji dovode do samouništenja i kritike same sebe zbog doživljavanja takvih osjećanja. Ovo često uništava odnose sa ljudima i odnose sa porodicom.
Ulaženje u vezu sa partnerom koji će ismijavati, ponižavati i ignorisati dobru djevojku. U ovakvim vezama dobra djevojka može stalno tražiti razloge u sebi, usavršavati se i opravdavati druge. Obično su ovo suovisni, toksični odnosi.
Dobra devojka ne zna kako da se odbrani, jer smatra da je povrijediti drugog gore nego kada drugi povređuju nju. 

​Šta učiniti ako otkrijete da imate sindrom “dobre djevojke”?
Najjednostavnije rješenje je naučiti čuti, cijeniti i birati sebe. A da biste to učinili, sagledajte stvarnost onakvom kakva jeste, bez uljepšavanja. Pogledajte kako dopuštate drugima da se ponašaju prema vama, odustanite od iluzija i očekivanja da će se ljudi promijeniti i primijetiti vas.

Shvatite da ste vi glavna ličnost u vašem životu. I treba da osjetite ljutnju kako biste smogli snage da se promijenite. Put nije lak, ali će vam donijeti nagrade.

​PRIČA O DOBROJ DJEVOJCI

Sada ćemo vam ispričati priču o sindromu "dobre djevojke", kako se on manifestuje u životu i do čega može dovesti.

Bila jednom jedna dobra djevojka. Dok je odrastala, roditelji, učitelji i odrasli su joj govorili kakva treba da bude: pametna, ljubazna, poslušna, brižna, pokorna, da sluša odrasle i da im ne protivrječi, da bude tiha i neupadljiva. Za to su obećali lijepu i sretnu budućnost: puno ljubavi i prihvatanja, sreće, princa na bijelom konju i ispunjenje svih želja. Dobra djevojka je pažljivo slušala i potpuno vjerovala obećanjima, gradila sretne dvorce u svojoj mašti i čekala da joj se dogodi čudo. Nije vrijeđala druge i trudila se da ne bude uvrijeđena sama, stalno se smiješila i pokušavala voditi računa o osjećanjima i stanju drugih ljudi, naučila je da bude tiha i ne odvlači druge od njihovih poslova. Ako bi je neko uvrijedio, opraštala mu je uz osmijeh i velikodušnost. Ako joj je neko nanio bol, opravdavala je to i pronalazila razlog u sebi, jer je ona ta koja „nije dovoljno dobro razumjela“. Dobra djevojka je sebi zabranila da bude ljuta i uvrijeđena. Ponizno je čekala srećnu budućnost koja joj je obećana.
Dobra djevojka je krenula na posao. Navikla je da bude odgovorna i uslužna, pa je sa osmjehom pomagala kolegama u njihovim zadacima, pomagala vikendom i radila za druge. Šef ju je opterećivao poslom, obećavajući unapređenje za njen trud. Dobra devojka je uvijek ostajala do kasno. „Ništa“, pomislila je, „Ovo je privremeno. Uskoro će se sve promijeniti: ja ću biti unaprijeđena, sin kolege više neće biti bolestan, a drugi više neće imati problema kod kuće. Vrlo brzo će me primijetiti, počeće da me više cijene, a ja ću dobiti bolju poziciju na poslu.”
Dobra devojka je upoznala jednog muškarca. Odmah joj se dopao: hladan i grub prema drugima, ali plemenit i saosjećajan prema njoj. Poklanjao joj je cvijeće i govorio da nema bolje osobe od nje. Dobra devojka je odmah shvatila da je to njena nagrada za sav uloženi rad: idealan muškarac koji je voli i smatra najboljom. Udala se za njega.

​Godine su prolazila. Već deset godina joj obećavaju povišicu na poslu, ali mora "još malo" da sačeka. Nastavila je da pomaže kolegama, da rešava probleme i prezaposlenost. Kod kuće ju je čekalo neoprano suđe, kuvanje i čišćenje. Muž je ponekad nestajao iz kuće, jer mu je „trebao njegov lični prostor“, a onda je gunđao kako loše obavlja svoje kućne obaveze ili ju je učio kako da to radi „ispravno“. Djeca od sedam i šest godina ili su galamila i zahtijevala pažnju, ili su gledala televiziju i šutjela.
Dobra devojka je počela sve lošije da spava, nije imala snage, a počela je da ima izlive bijesa na djecu, za šta je zaista krivila sebe. Vrijeme je prolazilo, a sve se pogoršavalo. Dobra devojka je htela da pobjegne, ali su svi oko nje stalno govorili da ona „ima dobrog muža, divnu djecu, posao iz snova, da je samo ljuta bez razloga“. Vremenom je počela da krivi sebe i da se još više stidi svojih želja. Jedina pomisao koja ju je održavala bila je da će se sve uskoro promijeniti. Dobra djevojka je čekala da dobije nagradu za svoje dobro ponašanje i sve će se promijeniti na bolje, ona će postati srećna. Ali to se nije desilo. Dobra djevojka gleda svoj život i ne razumije: gdje je obećana sreća? Bila je dobra, brižna, živjela je za dobro drugih, ali za to nije dobila ništa. Cijeli njen život se sastojao od ugađanja drugima, pokušaja da zaradi ljubav i bude dobra. Kao dijete učili su je da je zbog toga čeka velika sreća i divan život. Ali u stvari, muž ju je stalno varao i koristio kao sluškinju, nikada nije unaprijeđena na poslu i zamijenjena je mlađom koleginicom, djeca su otišla svojim putem i samo povremeno zvala, a njeno tijelo je počelo da se raspada: bila je u konstantnom bol. I posmatrajući svoj život, dobra devojka se zapitala: da li je sve bilo vrijedno toga?


Pripremila: Martina Petruhin za www.uniqorner.com)

©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE