Onaj ko ti nije suđen, više nikada neće ukrstiti puteve sa tobom

​U životu često srećemo ljude koji ostave trag, bilo da je riječ o prijateljstvu, ljubavi ili kratkotrajnom poznanstvu. ​

Neki od njih ostanu sa nama dugo, dok drugi nestanu onako kako su i došli – tiho, bez pozdrava i objašnjenja. Postoji vjerovanje, duboko ukorijenjeno u ljudskoj intuiciji i životnom iskustvu, da sudbina ima glavnu riječ u tome sa kim ćemo dijeliti životni put. "Onaj ko ti nije suđen, više nikada neće ukrstiti puteve sa tobom" nosi u sebi duboku filozofsku poruku o prolaznosti, prihvatanju i oslobađanju.

Ova izreka nas podsjeća da su neki susreti samo lekcija, a ne trajna prisutnost. Ljudi koji su nam nekad značili cijeli svijet, danas mogu biti samo sjećanje, ponekad i nejasno. To ne znači da ti ljudi nisu imali vrijednost, već da njihova uloga u našem životu ima granice koje ne možemo uvijek razumjeti ili kontrolisati. Sudbina, slučajnosti i vlastiti izbori često oblikuju tokove koji nas odvedu na potpuno različite puteve.

Prihvatiti da nam neko "nije suđen" znači osloboditi se očekivanja, boli i nepotrebnog vezivanja za prošlost. To je čin unutrašnje zrelosti i hrabrosti. Često se opiremo toj ideji, pokušavajući ponovo da uspostavimo kontakte, vratimo izgubljene odnose ili oživimo ono što je davno umrlo. Međutim, svemir – ili kako god ga zvali – ima svoj način da nas zaštiti. Ako se putevi više ne ukrštaju, možda je to zato što je tako i najbolje.

S druge strane, ova izreka ne nosi samo ton gubitka. Ona otvara prostor za vjeru u to da će pravi ljudi ostati ili se ponovo pojaviti, ako su zaista naši. Sudbina ne griješi – ono što je naše, naći će nas, ma koliko vremena prošlo. A ono što nije, ne treba ni zadržavati.

Na kraju, ova misao nas uči važnoj životnoj lekciji – pustiti. Ne sve i ne svakoga, ali ono što nas koči, boli ili zadržava u prošlosti. Samo tako pravimo prostor za nove susrete, nova iskustva i ljude koji su zaista naši saputnici.

Jer oni koji nam nisu suđeni, ne samo da neće više ukrstiti puteve sa nama – nego ni ne treba da ih ukrste.

​
(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright