Oni koji nemaju prijatelje su oni koji su skupo platili nečije društvo

Kada su čovjeka koji nije imao prijatelje pitali zašto i kako mu se to desilo, on je odgovorio:
“Prijateljstvo je kao dijamant: rijetko, skupo i puno lažnjaka. Ako pogriješite jednom, drugi put, treći put, u jednom trenutku ćete reći da nema pravih dijamanata, da postoje samo lažnjaci."

Druga osoba je dodala:
“Prijatelj je neko koga treba cijeniti i poštovati, ali, nažalost, u životu rijetko srijećeš takve prijatelje koje zaista možeš cijeniti.”

Haruki Murakami u svojoj knjizi “Norveška šuma” takođe govori o tome kroz svoje likove:
"- Voliš li samoću? - upitala je, naslonivši obraze na ruke. - Putuješ sam, jedeš sam, sjediš na času daleko od svih?
- Ne volim da budem sam, samo ne sklapam nepotrebna prijateljstva“, odgovorio je - Ne želim da se razočaram u ljude.”

Postoji jedna divna i tužna parabola o prijateljstvu između dječaka i stabla jabuke, a korisna je za sve – i one koji nemaju prijatelje i one koji ih imaju. 

Dječak se sprijateljio sa stablom jabuke u šumi. Često ga je obilazio, ljuljao se na njegovim granama, jeo jabuke, pleo vijence od lišća i zamišljao sebe kao pravog kralja šume. Jednog vrelog dana, kada je bio umoran od igre, stablo jabuke ga je zaklonilo od sunca, a dječak je zaspao u njegovoj hladovini. Stablo je vjerovalo u iskreno prijateljstvo. Vrijeme je prolazilo, dječak je odrastao i počeo rjeđe posjećivati ​​svog "prijatelja". Imao je nove prijatelje i interesovanja, ali je ponekad ipak dolazio do drveta jabuke.

Jednog dana je ponovo došao, a drvo je primijetilo da je veoma uznemiren.
- Šta je sa tobom, prijatelju? - upitalo je stablo gledajući ga u oči. - Zašto se više ne igraš sa mnom, ne ljuljaš se po mojim granama, ne zamišljaš sebe kao kralja?
- Kralju treba novac, a ja ga nemam, odgovorio je dječak smrknuto. - Ni ti takođe.
- Ali ja imam jabuke. Uzmi ih i prodaj, onda ćeš imati novca i opet ćeš biti moj dobar i srećan prijatelj.

Dečak je ubrao jabuke, odnio ih i prodao, ali se nije vratio do stabla jabuke da mu zahvali. Ono ga je dugo čekalo, gledajući put kojim je obično dolazio.

Jednog dana se ponovo pojavio, i opet je bio nezadovoljan životom.
- Zašto nisi dolazio tako dugo? - pitalo je stablo jabuke. - Nedostajao si mi.
- Imam mnogo problema. Svi imaju porodicu i djecu, ali ja nemam svoju porodicu jer nemam kuću. Koja je svrha našeg prijateljstva ako mi ne možeš pokloniti kuću?
- Mogu, odgovori stablo jabuke. - Posijeci moje grane i sagradi sebi kuću kakvu želiš, pa ćeš imati dom i opet biti srećan.

Posjekao je sve grane, otišao i sagradio sebi kuću, a onda se oženio i uživao u životu do starosti, ne misleći na stablo jabuke. Ali jednog dana se vratio k njemu, i umjesto radosti, opet se žalio na život.
- Umoran sam od svega, rekao je. - Hoću da otplovim negdje gdje nikoga ne poznajem. Treba mi brod, ali ne znam gdje da ga nabavim.

Jabuka je ćutala, tužno gledajući svog prijatelja, a čovjek je uzeo sjekiru i nekoliko puta udario po stablu da ga posiječe i od njega napravi čamac. Kada je uspio, otišao je ne osvrnuvši se na jadni, napaćeni panj koji je ostao od njegovog prijatelja.

Vrijeme je prolazilo, česte kiše zalijevale su panj jabuke, sunce je grijalo zemlju oko njega, divlje životinje ponekad su se penjale na njega i odmarale, uživajući u životu, ali panj se ničemu nije radovao. Više nije vidio smisao u onome što je nekada cijenio više od bilo čega drugog. Ali svijet nije prestao postojati i jednog dana se iz panja pojavila mala zelena grana, koja je poečala rasti i brzo se pretvorila u mlado lijepo stablo jabuke, puno snage. Počelo je ponovo da živi i ponovo uči da uživa u svakom novom danu. 

Jednog dana je stablu jabuke prišao jedan drugi dječak i rekao:
- Zdravo! Hoćeš li da budemo prijatelji?
Stablo jabuke je zadrhtalo svim svojim granama, ali mu nije odgovorilo. Više nije vjerovalo u iskrena prijateljstva.

Američki komičar, glumac, pisac i scenarista Džordž Karlin jednom je rekao: "Unutar svakog cinika leži frustrirani idealista." Ko zna, možda je neko nekad bio poput onog stabla jabuke iz naše parabole.

U Vampirskim dnevnicima, Damon Salvatore kaže: "Najteže je zaboraviti ljude koji su vam donijeli samo bol i razočarenje."

Ako poznajete nekoga ko nema prijatelje, nemojte brzati da ga osudite. To ne znači uvijek da su oni loši ljudi. Možda su prečesto bili nečije "drvo jabuke" pa su sada jednostavno prestali da vjeruju u iskrena prijateljstva. I to je veoma tužno, zar ne? Nedostatak prijatelja pokazuje da osoba ima mnogo razloga da ne vjeruje ljudima.

​
(TIM UNIQORNER, www.uniqorner.com)
​©Copyright
NITI NASLOV, NITI TEKST, NITI BILO KOJI DIO TEKSTA SE NE SMIJE PRENOSITI NA DRUGE VEBSAJTOVE