Ono što je tvoje nikada neće otići od tebe

Život je lagani, ali neumoljivi tok – čas nas nježno nosi na svojim talasima, čas nas iskušava iznenadnim obrtima.

Ponekad se tako očajnički držimo za trenutke koji klize iz ruku, za odnose koji su već procvjetali i uvenuli, za snove koji su promijenili oblik, da zaboravimo jednu jednostavnu istinu: ono što je stvarno naše, ono što nam pripada, uvijek ostaje sa nama. Sve ostalo su samo prolazne lekcije, namijenjene za naš rast.

Zašto je tako bolno (ot)pustiti?
Iz perspektive dubinske psihologije, naš strah od puštanja ima korijene u drevnim instinktima preživljavanja.

Svaki gubitak – čak i onaj nužan – podsvijest doživljava kao prijetnju. "Šta ako je to bila moja posljednja šansa? Šta ako više nikad ne sretnem takvu osobu? A šta ako je to bila jedina prilika?" – ovakve misli, poput dosadnih mušica, ne prestaju da lete u tami uma.

Ali drevna mudrost nas podsjeća: u Velikoj Knjizi Sudbine nema grešaka. Ako nešto odlazi iz vašeg života, znači da je to bila samo privremena stanica na vašem putu – ili je njena misija u vašoj sudbini završena. Univerzum nikada ne uzima bez nadoknade – on vam uvijek priprema nešto što više odgovara vašim novim vibracijama.

Pustiti nije poraz, već najviši oblik povjerenja u život
Zamislite da u rukama držite prelijepog leptira. Što jače stiskate prste da ga zadržite, više štete nanosimo njegovim krhkim krilima. Ali kada dlanove s ljubavlju otvorite – može se dogoditi čudo: možda ostane sa vama svojom voljom. A ako odleti – znači da njegov put vodi ka drugim cvjetovima, drugoj sudbini. I zar se možemo ljutiti na leptira što slijedi svoje određenje?

Astrolozi primjećuju da se ovakvi procesi posebno intenzivno dešavaju za vrijeme retrogradnog kretanja planeta. Kada Merkur krene unazad, često nam se vraćaju stari znanci, nedovršene priče, nerazriješene situacije. To nije slučajnost – to je posljednja šansa da otpustimo ono što prije nismo uspjeli. Ako je veza istinska – izdržaće test vremena i udaljenosti. Ako nije – njen odlazak oslobodiće prostor za nove odnose, bliže vašoj duši.

Umijeće razumnog rastanka: kako pustiti s blagoslovom
Izvedite ritual zahvalnosti
Čak i ako sada boli, pokušajte u mislima zahvaliti iskustvu koje odlazi. Recite mu: "Hvala ti za lekcije, za rast, za trenutke svjetlosti. Sa sobom nosim samo mudrost, a bol ostavljam u prošlosti."

Zamijenite tjeskobu radoznalošću
Umjesto: "Kako ću bez ovoga?", upitajte se: "Šta li mi sada život sprema?" Vjerujte tom pitanju kao što dijete vjeruje majci.

Ne pretvarajte uspomene u mauzolej
Možete pažljivo čuvati lijepe uspomene, ali ih nemojte pretvarati u kult. Prošlost treba da bude topli sjaj iza leđa, a ne zatvor za vaše sadašnje "ja".

Sjetite se zakona srodnih duša
Ono što vam istinski pripada po pravu duše – uvijek će pronaći put do vas. A ako ne pronađe – to znači da vas čeka susret sa nečim što će vas natjerati da kažete: "Dobro je što se tada sve odigralo baš tako."

Zaključak: konac se nikad ne gubi
Stara narodna mudrost kaže: "Ono pravo se ne gubi, kao što se ni končić ne gubi – uvijek se nađe njegov kraj." Ono što je vaše – ono što je zlatnim koncem ušiveno u tkanje vaše sudbine – uvijek će ostati s vama. U ovom obliku, ili nekom drugom, u ovom vremenu, ili u nekom budućem.

A sve što je nepovratno otišlo – bilo je samo priprema za susret sa onim što vam istinski pripada. Zato dišite dublje, ispravite leđa i zakoračite u novi dan sa tihom sigurnošću: život nas uvijek vodi tamo gdje smo najpotrebniji - i gdje nam je najviše suđeno da budemo.


​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright