Oprostite sebi rane koje sebi niste nanijeli

Oprostiti sebi rane koje sebi niste nanijeli je možda jedan od najtežih testova samosaosjećanja.

Ove rane, bilo da su ih ostavili drugi ljudi, okolnosti ili sam život, često izgledaju kao nepodnošljiv teret. Možeš ih nositi duboko u sebi, kao nevidljive ožiljke na duši. I iako niste tražili te rane, niste ih sebi nanijeli niti stvorili, one su ipak postale vaš teret. Prepoznavanje ove istine postaje početak puta ka samoopraštanju. 

Razumijevanje je da bol koju nosite ne definiše vašu vrijednost, već dovoljno govori o vašoj otpornosti. Na kraju krajeva, život nas ponekad baca u situacije koje nismo izabrali, u okolnosti koje su van naše kontrole. Postupci drugih, nepredvidljvi preokreti sudbine i surovost svijeta - sve to može ostaviti rane koje se čine neizdržljivim.

Možda se pitate zašto vam se to dogodilo, šta ste uradili da zaslužite takav bol. Ali istina je da niko ne zaslužuje da bude povrijeđen. Odgovornost za nanesenu bol ne leži na vama, već na onima koji su je nanijeli. Ali, koliko god to bilo nepravedno, vi ste taj koji mora živjeti s posljedicama i pronaći način da se izliječi.

Lako je povjerovati da ste mogli učiniti nešto drugačije da biste sve to izbjegli. Ali takve misli samo produbljuju ranu, držeći vas u krugu krivice. U stvarnosti, vi niste odgovorni za postupke ili okolnosti drugih ljudi van vaše kontrole. Međutim, vi ste taj koji odlučuje kako dalje.

Oprostiti sebi ne znači pokušati opravdati ono što se dogodilo ili se pretvarati da to nije uticalo na vas. Izbor je da se oslobodite stiska ovih rana i date sebi priliku da se izliječite. Tokom procesa samoopraštanja, ljutnja i povrijeđenost mogu isplivati ​​na površinu. To su prirodna osjećanja i zaslužuju priznanje. Normalno je da se osjećate povrijeđenim, ljutim ili izdanim. Ove emocije vas ne čine slabim, one vas čine živom osobom.

Ali važno je shvatiti da vas zadržavanje ovih osjećaja i dalje boli. Oni vas drže zaglavljenim u prošlosti, sprečavajući vas da krenete naprijed. Oprostiti sebi znači otpustiti potrebu da nosite ove emocije sa sobom. To znači dopustiti sebi da ih osjetite, a zatim ih pustiti, znajući da vam više nisu potrebne.

Na ovom putu možete naići na unutrašnji otpor. Um ima tendenciju da se vrati u prošlost, ponavljajući bolne trenutke kao da to može pružiti odgovore ili utjehu. Ali istina je da ništa ne može promijeniti ono što se već dogodilo. Jedini put naprijed je prihvatanje. Prihvatiti da prošlost ne možete promijeniti, da te rane nisu bile vaša krivica i da zaslužujete da se oslobodite njihovog tereta.

Opraštanje sebi nije jednokratni čin, već stalna praksa. Zahtijeva strpljenje, saosjećanje i brigu o sebi. Možda ćete morati sebi da opraštate stalno i iznova kako stare uspomene budu izbijale na površinu ili se otkrivali novi slojevi bola. Ali svakim korakom koji napravite, jačate sebe, potvrđujete svoju vrijednost i približavate se izlječenju.

Vi niste vaše rane. One su dio vaše životne priče, ali ne i vaša suština ili sudbina. Ono što vas definiše je način koji odgovarate na životne nevolje i izazove, kako nalazite snagu da nastavite dalje i ostanete trezveno ljudsko biće čak i kada je svijet bio nepravedan prema vama.

Opraštanje sebi je čin vraćanja kontrole nad svojim životom. To je izjava da nećete dozvoliti da postupci drugih definišu vaš osjećaj vlastite vrijednosti. To je priznanje da ste vrijedni sreće i ljubavi ne uprkos vašim ranama, već zbog vaše hrabrosti da zacijelite. Opraštajući sebi, otvarate vrata budućnosti oslobođenoj tereta prošlosti.

Put može biti dug i težak, ali je nevjerovatno oslobađajući. Ovo je put do unutrašnjeg mira, do samoprihvatanja, do iskrenog i punog života. Niste vi krivi za rane koje ste zadobili, ali ste sami odgovorni za svoje izlječenje. Opraštajući sebi, poštujete svoju vrijednost, svoju snagu, svoju sposobnost da volite sebe.
​
Oprostite sebi rane koje sebi niste nanijeli, ne zato što su nevažne, već zato što ste vi važniji. Vi ste važniji od svog tog bola, važniji ste od prošlosti. Zaslužujete radost, ljubav i mir koji dolazi kada znate da ste dali sve od sebe u najtežim okolnostima. I zapamtite, niste sami na ovom putu. Mnogi su našli snage da oproste sebi i pronađu mir. Ako oni to mogu, možete i vi.

Kada postignete oproštenje, vaše rane vas više neće definisati. One će ostati dio prošlosti, ali neće kontrolisati vašu sadašnjost ili budućnost. Vi niste više onaj koji je povrijeđen. Vi ste onaj koji se liječi. I to je nevjerovatno moćno, lijepo i oslobađajuće.

Oprostite sebi. Oslobodite se.


​(Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com)

©Copyright