Osobe koje ne vjeruju u karmu: nedostatak znanja, informisanosti i svijesti

Počnimo ovaj članak sa 3 važna sažetka o karmi: 1) Karma je jednostavno zakon uzroka i posledice proširen na ljudski život i radnje čovjeka, to je čista logika 2) Teorija karme ima odjek kod Platona, pa čak i u Bibliji. 3) Koncept karme se najviše koristio u hinduizmu i budizmu.

Svako djelo, svaka radnja ima posljedicu, a to je čista logika i zdrav razum, i to nema veze sa religijom kojom pripadate, ni sa vašim vjerovanjima i ubjeđenjima. Možete ne vjerovati u karmu, ali ona i dalje radi i svakog dana vam dokazuje da postoji. 
Karma je jedan od najdrevnijih koncepata koji se odnosi na radnje ili djela, te na njihove učinke ili posljedice. ​

U indijskim religijama, termin se preciznije odnosi na princip uzroka i posljedice, gdje namjere i postupci (uzrok) pojedinca utiču na njegovu ili njenu budućnost (stvaraju posljedicu). Iako se koncept karme izuzetno kompleksan i povezuje sa mnogo čime, takođe sa reinkarnacijom i ponovnim rođenjem u istočnjačkim religijama, u ovom članku se nećemo baviti reinkarnacijom (s obzirom da smo već puno pisali o tome u drugim člancima), već onim što se dešava pojedincu u ovom životu. U mnogim spisima čak ni ne mora postojati veza između ponovnog rođenja i karme. Karma se često pogrešno shvata kao sudbina ili predodređenje. 

Karma je koncept sa nekoliko definicija, posebno u hinduizmu i budizmu. Uobičajene izreke „ono što siješ, to i žanješ“ sjajan je primjeri kako karma funkcioniše. U ovom kontekstu treba napomenuti objašnjenja karme koja se potvrđuju u svakodnevnom ovozemaljskom životu:

• Hinduizam definiše karmu kao odnos između mentalnog ili fizičkog djelovanja osobe i posljedica koje slijede. Označava i posljedice svih postupaka neke osobe u njenom životu, kao i lanac uzroka i posljedice. 
• U budizmu, karma se odnosi na princip uzroka i posljedice. Rezultat radnje – koja može biti verbalna, mentalna ili fizička – određen je ne samo činom već i namjerom. Svaka radnja ima svoju posljedicu.

Lanac uzroka i posljedice postoje i smatramo da je suludo to čak i objašnjavati. Probajte i sami neke stvari, bilo loše ili dobre, pa vidite šta će vam se izdešavati.

Njemački filozof Vilhelm Halbfas (2000) objašnjava karmu kao izvršenu radnja koja ima posljedicu svoje aktivnosti, kao i namjeru aktera iza planirane radnje. Dobra radnja stvara dobru karmu, kao i dobra namjera. Loša radnja stvara lošu karmu, kao i loša namjera.

​Jednostavno rečeno: pozitivne radnje i namjere dovode do pozitivnih ishoda, a negativne radnje i namjere dovode do negativnih ishoda. Karma naglašava odgovornost pojedinaca da se ponašaju etički i sa saosjećanjem, jer njihovi postupci mogu uticati na njihovu vlastitu sudbinu i živote drugih.

PSIHOANALIZA
Karl G. Jung je svojevremeno iznio mišljenje o nerazriješenim i potisnutim emocijama i prirodi karme: "Kada se unutrašnja situacija ne osvijesti, ona se pojavljuje izvana, a vi ćete je nazivati sudbinom". Dakle, čovjek sam stvara svoju karmu, a da toga nije svjestan. Tako funkcioniše veliki broj ljudi - potpuno nesvjesno. Ono što se dešava u vama, vašem svjesnom i podsvjesnom ima posljedice izvan vas, manifestuje se u vašem spoljašnjem svijetu.
Popularne metode za uklanjanje kognitivne disonance uključuju metakogniciju, savjetovanje, psihoanalizu, itd., čiji je cilj poboljšati emocionalnu samosvijest i tako izbjeći negativnu karmu. To rezultira boljom emocionalnom higijenom i smanjenim karmičkim utjecajima. Trajne neuronske promjene unutar amigdale i lijevog prefrontalnog korteksa ljudskog mozga koje se pripisuju tehnikama metakognicije su naučno znanstveno dokazane. Ovaj proces emocionalnog sazrijevanja teži cilju individuacije ili samoaktualizacije. Takva vrhunska iskustva su hipotetički lišena bilo kakve karme.

OSOBE KOJE NE VJERUJU U KARMU
Problem kod mnogih ljudi je nedostatak informisanosti, brkanje pojmova i jednostrano, jednodimenzionalno shvatanje karme. Mnogi ljudi smatraju da je karma samo kazna koja treba da stigne nekoga ko im je nanio neku veliku štetu. Karma nije samo kazna. Karma je mnogo više od toga, kao što smo gore jasno objasnili.

Karma je i dobra i loša. Problem kod mnogih je što "vrebaju" da loša karma stigne nekoga, a ne shvataju da uopšte ne traba da budu svjedoci loše karme, i nikako da čekaju, jer mnogima nije ni dato da vide kako karma (ako je posmatramo kao kaznu) stiže nekoga.

Za one koji ne vjeruju u karmu, odnosno ne shvataju koncept karme, evo krajnje jednostavnog testa (ovdje moramo dovesti stvari do banalnosti):

• Pokušajte udariti glavom o tvrd zid. Kakve će biti posljedice vaših radnji?
• Pokušajte skočiti sa neke visoke zgrade. Kakve će biti posljedice vaših radnji?
• Pokušajte nanijeti veliku štetu nekome. Kakve će biti posljedice vaših radnji?
• Pokušajte stalno vrtjeti negativne misli u vašoj glavi. Šta ćete imati za posljedicu?
• Pokušajte razviti neki svoj talenat koji vam je prirodno dat. Šta će biti rezultat?
• Šta ćete imati za posljedicu ako ne radite na sebi, već provodite svoj život zavideći drugima i upoređujući sebe sa drugima?

Mogli bismo ovako pisati beskonačno i navoditi milion primjera uzroka i posljedice i na fizičkom, i na mentalnom i na duhovnom planu.

Ako ste od onih ljudi koji karmu shvataju samo kao kaznu za tuđa nedjela, treba da znate ovoliko: karma ponekad djeluje brzo (instant), ponekad sporo i za vaše oči nevidljivo. Ponekad je čovjeku dato da svjedoči posljedicama svojih ili tuđih dobrih/loših djela, a ponekad jednostavno nije, jer se ne možete uplitati u zakone karme koji su daleko iznad vas.
Svi smo mi prošli loša iskustva sa ljudima i doživjeli da nas povrijede i nanesu nam nepravdu. Ako već predugo čekate da svjedočite lošoj karmi neke osobe koja vam je učinila nepravdu, živite u krajnjoj tenziji i mržnji, zapostavljajući sebe i svoj život - šta će biti posljedice svega toga? 


(Piše: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com)
​
​
REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA/ LITERATURA:
1. Bruce R. Reichenbach, The Law of Karma and the Principle of Causation, Philosophy East and West, Vol. 38, No. 4 (Oct. 1988)
2. Lawrence C. Becker & Charlotte B. Becker, Encyclopedia of Ethics, 2nd edition (2001)
3. "Karma" in: John Bowker (1997), The Concise Oxford Dictionary of World Religions, Oxford University Press.
4. Harold Coward (2003). "Karma". Encyclopedia of Science of Religion. MacMillan Reference.
5. Karl Potter (1964), The Naturalistic Principle of Karma, Philosophy East and West, Vol. 14, No. 1
6. Halbfass, Wilhelm (2000). Karma und Wiedergeburt im indischen Denken. Munich, Germany: Diederichs.
7. Damien Keown (1996), Karma, character, and consequentialism, The Journal of Religious Ethics
8. Reichenbach, Bruce (1990), The Law of Karma, University of Hawaiʻi Press, Honolulu
​9. Jung, C.G. and Wolfgang Pauli, The Interpretation of Nature and Psyche, New York: Pantheon Books, 1955

​©Copyright