Osobe koje vole more: moćna i misteriozna veza

​More je elemenat prirode koji fascinira svakog pojedinca. Njegova širina, definisan i istovremeno beskonačan horizont, njegova moć koja se pokazuje u valovima, bogatom morskom svijetom, bojama i prijatnom mirisu čine ga jednim od najvećih čovjekovih životnih saputnika.

​More je oduvijek, na konstruktivan ili destruktivan način, bilo prisutno u ljudskom postojanju. Oduvijek je inspirisalo pjesnike, pisce i umjetnike svih vrsta. Oduvijek je svakog ljeta pozivalo ljude k sebi, poput prirodnog magneta koji zahtijeva posjetu, viđenje i divljenje kako bi povratilo svoju moć i ljepotu.

More posebno privlači žene; one osjećaju jaku potrebu da ga posjete barem jednom godišnje i kad se jednom nađu pred njim, sve se u njima smiruje i regeneriše. More možemo smatrati pravim lijekom za dušu. Ono nas pročišćava izvan i iznutra, ono obnavlja cijelo naše biće.

Ima onih koji više vole more i onih koji više vole planine; postoje oni koji više vole neko određeno more i oni koji se opuštaju samo u šumama određene planine. Razlozi koji stoje iza naših preferencija mogu biti mnogi i često čak i ne toliko očigledni: međutim, nije važno pronaći razlog zašto nas privlači jedno ili drugo, već je važno pronaći simboliku iza toga, priču koju treba ispričati, uspomene, pozadinu. Žene generalno više privlači more nego planine. Ova činjenica najvjerovatnije zavisi od drevne veze koju su ljudi (posebno žene) vremenom uspostavljali sa vodom i mjesecom, elementima koji su usko povezani sa morskim svijetom.

Često se dešava da kada odemo na more započinjemo tihi, ali moćni razgovor sa svojim životnim partnerom, sastavljen od mnogo važnih pitanja, razmišljanja i pojačane intuicije. More daje mogućnost da razbistrimo svoje misli, da se ponovno povežemo sa centrom svog bića, da olakšamo sebi teret. Ono stvara prostora za ono što je zaista važno u našim životima. More je mudri gospodar duše, a more i njegove dubine privlače svakoga ko je spreman spustiti se u dubine svoga bića kako bi otkrio sebe - zato nas i privlače njegove dubine.

„Kada su mi misli tjeskobne, nemirne i zle, odem do morske obale, a more ih davi i nosi svojim velikim širokim zvukovima, pročišćava ih svojom bukom i nameće ritam svemu u čemu sam dezorijentisan i zbunjen."
(Rainer Maria Rilke)

Uroniti u more je poput povratka u majčinu utrobu, to je putovanje ka svojim korijenima, susret sa našim najarhaičnijim principom.

Što smo bliži moru, to se naše tijelo više opušta jer već percipira miris nečeg vrlo poznatog, nazire poznatu vegetaciju prijateljskog okruženja, udišemo drugačiji zrak. Onima koji žive blizu mora zaista će biti teško ako se moraju udaljiti od ovog prirodnog okruženja i obično će se truditi da mu se što više vraćaju: to je veza toliko duboka da se ne može zaboraviti.

„U gradovima bez mora… ko zna kome se ljudi obraćaju da nađu ravnotežu… možda Mjesecu…“
(Banana Yoshimoto)

More kao životni saputnik
Nakon što smo razmislili o snažnoj vezi koja postoji između naše duše i mora, razumijemo razlog naše želje da mu se vraćamo svake godine: uočavamo gotovo iskonsku i jaku potrebu da moramo ići barem jednom godišnje na ovaj "sastanak sa morem" da obnovimo i ojačamo ovu posebnu energičnu zajednicu, da je ponovo uočimo, da je ispoštujemo i slavimo. A odlazak od mora nam uvijek teško pada. Uvijek se nerado vraćamo nazad u gradove.

Zov mora je nemoguće ignorisati: kada osjetimo želju da odemo tamo, ostavimo po strani svaki izgovor i idemo na ovaj "sastanak". To je slično hodočašću, more doživljavamo kao svog gospodara koji nas zove, dobro zna da nam je potreban da se pročistimo od svega, da samo zahvaljujući njegovim učenjima možemo ponovo otkriti izgubljeni put, dobro je svjestan da samo u njegovim vodama možemo pronaći odraz našeg autentičnog sopstva.

Pođimo na more makar jednom godišnje. To ne mora biti neka luksuzna destinacija, može biti jednostavna obala i plava pučina - a to je sasvim dovoljno da nas regeneriše i "resetuje" makar na jedan period.

​
(Renata Bondarenko za www.uniqorner.com)

©Copyright
​NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE