Previše je ljudi koji svoje frustracije liječe preko drugih

Posmatram ljude od kad znam za sebe, posmatram okruženje, posmaram znance, čak i neznanace, jer volim da proučavam ljudsku psihu i ponašanja ljudi. To mi je u prirodi. I zaključujem - danas je sramota ne poći kod psihologa.

I dok vrijeme u koje živimo zaista nije prilagođeno nama onako kako bi trebalo, tj. previše je bezumne trke, stresa, trauma, nezadovoljstva, površnog i kratkotrajnog zadovoljstva - moramo priznati da smo sami doprinijeli svemu ovome. 

Društvo čine ljudi, ne životinje, a ipak je jedna prosječna životinja manje isfrustrirana životom, ljudima i stvarnošći nego jedan prosječan čovjek. 
Ljudi su sami krivi za sve što im se dešava, jer očigledno se svijest nije i nikada neće razviti kod velikog broja ljudi, a ima i onih koji "ćute i trpe" jer je njihova deviza "može gore od ovoga!" Jedino bi totalna promjena svijesti kod većinske mase dovela do značajnih promjena u društvu, no izgleda da je to upija. Ovim želim reći da manje više svi pate danas u društvu koje je zaista naporno - ali svako različito reaguje na tu patnju i različito sa njom postupa. Neki znaju šta im se dešava, ali ne žele priznati sebi, neki ne znaju, jer nemaju kapaciteta da saznaju. I tako žive svoje živote nezadovoljni, neispunjeni, neostvareni, zalutali...misle da je "trava zelenija" na drugoj strani, a ne znaju da sami moraju krenuti od sebe, ako uopšte žele poboljšati išta u svom životu. I šta je rezultat ovakvog "životarenja" i golemog nezadovoljstva sobom i potiskivanja negativnih osjećanja, a vrlo često i ozbiljnih trauma? Frustracije, kompleksi, sindromi, mentalni poremećaji, poremećaji ličnosti i duboko ukorijenjena sramota da se ode kod stručnog lica, jer zaboga: "a šta ako neko sazna, šta će čaršija reći?" Taj primitivni način razmišljanja koji čovjekov mozak drži u lancima i sputava svaki njegov napredak i blagostanje. Primitivizam sputava čovjeka za cijeli život, sputava ga u sopstvenoj sreći i iscjeljenju. Prmitivizam ide ruku pod ruku sa nerazvijenom sviješću. 

I šta je lakše nego poći kod psihologa? Pa, naravno - liječenje sopstvenih frustracija, kompleksa i trauma preko drugih. Iskaljivanje svog bijesa i nezadovoljstva nad drugima, istresanje nad drugima, vrijeđanje drugih, nipodaštavanje drugih, maltretiranje drugih.

Poražavajuće veliki broj ljudi liječi sebe preko drugih. Ne bismo ni znali da ih je baš toliko da nemamo društvene medije. Tu se tek otkrivaju svi "junaci novog doba" iz kojih "vrišti" poremećena i neliječena psiha. Lično mislim da ih oduvijek bilo puno, ali da su nam društveni mediji i Internet omogućili da to tek sad shvatimo.
Ni ja ne bih ovo vjerovala da se lično nisam uvjerila i uvjeravam se svakog dana. Kao što sam već napomenula na početku članka, redovno pratim, posmatram i proučavam način na koji ljudi razmišljaju i komuniciraju (i u stvarnom i u viruelnom svijetu) i situacija nije nimalo optimistična. Ponekad se pitam: "Da li je moguće da odrasla osoba baš toliko nije svjesna sebe? Ili je možda jednostavno zla? Ili je neizlječivo psihički poremećena? Otkud je stigla tolika spremnost da se napadaju i vrijeđaju drugi, iz čistog nezadovoljstva sobom i svojim životom - kao da će to "liječenje ličnih frustracija" preko drugih išta promijeniti u tvom životu?" I mogla bih se ovako pitati još dugo.

​Nemojte me pogrešno shvatiti. Svi mi ponekad imamo frustracije i doživljavamo nezadovoljtsvo. Postoje frustracije koje su sasvim opravdane. Ništa se ne dešava bez razloga. Svako s vremena na vrijeme treba stručnu pomoć. Psihički poremećaji se mogu pojaviti u bilo kom uzrastu i životnom dobu.

Ali, svjesna osoba praktikuje mentalnu higijenu i preuzima odgovornost za svoje funkcionisanje, zdravlje i reakcije prema spoljašnjem svijetu i takva osoba se neće liječiti preko drugih. Potražiće stručnu pomoć jer prvo želi pomoći sebi. Svjesna osoba zna da mora poraditi na sebi da bi riješila svoj problem i poboljšala kvalitet života. Ponekad ne može sama, ponekad joj treba stručnjak. 
Potpuno je druga situacija sa nesvjesnom osobom, osobom sužene svijesti, primitivnom osobom kojoj je "sramota posjetiti psihologa ili psihoterapeuta". Ona će radije ostati da se batrga u sopstvenom blatu i da "ispljuvava" svoje frustracije i komplekse nad drugima. Takvi ljudi nikada ne mogu ni napredovati, niti ozdraviti, niti poboljšati svoj život. Osuđeni su na vječno nezadovoljstvo.


(PIŠE: JADRANKA BOGDANOVSKI ZA WWW.UNIQORNER.COM)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE