Priča o tome kako nas Bog pokušava spriječiti da napravimo veliku grešku

Ponekad život kao da pokušava nešto da nam poruči. Kroz male događaje, neočekivane preokrete. Ali mi često ne obraćamo pažnju na to. Žurimo dalje, živimo po uobičajenom scenariju. A onda se čudimo zašto je sve pošlo naopako.

Dozvolite da vam ispričam jednu priču koja nas navodi na razmišljanje o tome koliko je važno na vrijeme čuti ono što nam se pokušava poručiti.

Živio je jedan mladić koji je imao dosta novca. Istina, njegov život bio je daleko od idealnog. Volio je zabavu, nije uvijek postupao pošteno, ali je ipak uspijevao stalno uvećavati svoje bogatstvo. Kuće, preduzeća, prodajna mjesta. Sve je išlo svojim tokom.

I odjednom se razbolio. I to tako neobično da niko nije mogao razumjeti o čemu je riječ. Najbolji ljekari su ga pregledali i samo slijegali ramenima. Svi su govorili isto: „Vi ste zdravi“.
Ali on je osjećao da s njim nešto nije u redu.

​Tada je otišao u crkvu i ispovjedio se svešteniku. Ispričao je o svojim postupcima, o svemu što je učinio tokom tih godina. I sa svakom izgovorenom riječi postajalo mu je lakše. Kao da mu je teret spadao sa duše. Tada je shvatio da njegova bolest nije tjelesna, nego duševna. Nagomilane greške pritiskale su ga iznutra.

Nakon toga je donio odluku. Gotovo cijelo svoje bogatstvo dao je za pomoć djeci koja su ostala bez roditelja i starijim ljudima kojima je bilo teško. Izgradio je novi hram. Prodao je fabriku i gotovo sve što je imao. Sebi je ostavio samo malu kuću i nešto novca za skroman život.

Kada je hram bio završen, usnio je san.

U snu mu je došao Bog i rekao: „Učinio si mnogo dobrih stvari. To je iskupilo tvoje ranije postupke. Ja ću se brinuti o tebi. Ali ako vidim da ponovo ideš pogrešnim putem, daću ti znak. Obrati pažnju na moje znakove i slušaj ih. Tada ćeš živjeti dugo i sretno. Za tebe imam tri znaka. Nemoj ih propustiti.“

Probudio se s radošću u srcu. Osjetio se posebnim. Snaga mu se vratila, zdravlje takođe. Ponovo se posvetio poslu, ponovo počeo zarađivati novac. I postepeno se vratio starom načinu života. Ponižavao je ljude, trošio novac na sve strane, stalno se zabavljao.

Jednog dana mu je otkazala noga. Ljekari nisu mogli pomoći. Ali on nije promijenio svoj način života. Živio je isto kao i prije. Zatim je počeo gubiti vid. Potpuno je oslijepio. I dalje je imao novac i veze, i nastavio je živjeti raskošno. A onda je počeo gubiti sluh. Ljekari su ponovo bili nemoćni.

Tah još uvijek mladi čovjek provodio je posljednje dane u domu za nemoćne. Zaboravljen od svih. I kada je umro, njegova duša se pojavila pred Bogom.

Kako je to moguće, pobunio se. Obećao si mi tri znaka, ali ih nikada nisam dobio.

"Ja sam ispunio svoje obećanje", odgovorio je Bog. "Samo ti nisi želio da ih primijetiš. Noga ti je prestala služiti. Oslijepio si. Ogluhnuo si. Kakvi su ti još znakovi bili potrebni?"

Znate, ova priča nas tjera da razmislimo o vlastitom životu.

Mnogi tek nakon nekog vremena shvate da su nekada imali priliku. Počnu ispravno razumijevati ono što im je sudbina pokušavala reći. Lupnu se po čelu.

Koliko puta smo dobili znakove, a nismo obraćali pažnju na njih? Možda je to bio umor koji nije prolazio mjesecima. Ili napetost u odnosima s bližnjima koju smo pripisivali svakodnevnim sitnicama.

Živimo po inerciji. Ustajemo, obavljamo svoje obaveze, odlazimo na spavanje. I negdje između tih radnji provuku se tihi signali. Tijelo govori: „Stani, odmori se“. Duša šapuće: „Ovo nije tvoje, otiđi“. Okolnosti se slažu kao da nas neko pokušava usmjeriti na drugu stranu. Ali mi tvrdoglavo idemo poznatim putem.

Ova priča nas uči jednoj stvari. Vrijedi slušati ne onda kada se sve već dogodilo. Nego u trenutku kada se još nešto može promijeniti. Kada je znak još blag, kada se još nije pretvorio u težak životni nauk.


​(Pripremio: Vanja Radivojević za www.uniqorner.com)

©Copyright