Savjet mudrog starca: "Nemoj im davati više ništa"

U ovom članku želimo da podijelimo sa vama jednu kratku i jednostavnu parabolu iz koja može zaista puno naučiti. Parabola ima za temu pomaganje drugima.

Ide ovako:
Monah je imao brata koji je živio u svijetu. Pokušavao da mu pomogne na sve moguće načine, davao mu je sve što bi zaradio, ponekad i više od toga.
I što mu je monah više pomagao, brat je postajao sve siromašniji.

Vidjevši to i ne nalazeći objašnjenje, monah je odlučio da ode i zatraži savjet od jednog mudrog starca.
Došao je kod starca i ispričao mu svoju priču.
Na to mu je starac rekao:
"Ne daj mu više ništa, već naprotiv, reci mu da ti on da sve što mu je ostalo od njegovog zanata. Sa zahvalnošću prihvati sve što ti da i podijeli ljudima kojima je to potrebno. Takođe ih zamoli da se pomole za tvog brata."
Monah se zahvalio starcu i vratio se na svoje mjesto. A kad mu je brat ponovo došao, ništa mu nije dao, već mu je samo prenio riječi starca.
Brat je bio izuzetno tužan.
Ali nakon nekog vremena monah ga je ugledao ponovo na pragu svoje kuće i brat mu je dao korpu povrća iz svoje bašte.
Monah ju je sa zahvalnošću uzeo i odmah podijelio starcima koji su prolazili okolo i zamolio ih da se pomole za njegovog brata.
Brat je to vidio i zamišljen otišao kući.
Nakon nekog vremena, brat je ponovo došao monahu i donio još malo povrća i hleba. Monah je opet sve sa zahvalnošću prihvatio i odmah podijelio prolaznicima koji putuju.
Brat je, čuvši riječi zahvalnosti od putnika, otišao kući.
Kada je brat došao kod monaha po treći put, sa sobom je donio ne samo povrće i hleb, već i vino i ribu.
Monah je bio veoma iznenađen onim što je vidio, ali je opet sve prihvatio sa zahvalnošću i time nahranio prosjake.

Nakon toga je pitao brata:
"Možda ti treba još nešto?"
Brat mu je odgovorio:
"Ne! Ono što sam ti prije uzimao i što je ušlo u moju kuću kao vatra je sve progutalo. Sada, kada ništa ne prihvatam od tebe, imam svega u izobilju. Osjećam se kao da me je Bog blagoslovio."

Pouka ove parabole je sljedeća:
Stalno prihvatanje pomoći od drugih stvara zavisnost i raspiruje vatru ega. I osoba više ne traži načine da izađe iz situacije u kojoj se nalazi, već jednostavno sjedi i čeka tu pomoć, a ponekad je i zahtijeva.

Da, divno je s vremena na vrijeme kada ti neko pruži ruku i pomogne ti u nečemu. Ali ništa više od toga.

Kada je pomoć monaha prestala, njegov brat se sada mogao osloniti samo na sebe, te je stoga naučio da koristi mogućnosti i sredstva koja je imao. I kao rezultat toga, počeo je proizvoditi viškove, koje je prosleđivao svom bratu monahu.
I što je duže pratio ovaj put, imao je više viška.

Stoga je bolje uzeti od drugih ne ribu, već štap za pecanje. I naučiti da sami lovite ribu. Ali ključ svega je svijest. Da monah nije shvatio tragediju situacije koja se razvija, ova parabola se ne bi tako dobro završila.


(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright