Sigmund Frojd i Nirvana princip

Nirvana princip je psihoanalitički koncept koji je Sigmund Freud integrirao u svoju teoriju. Vremenom se razvio na fascinantan način. O tome ćemo govoriti u ovom članku.

Nirvana princip bio je koncept o kojem je raspravljao Sigmund Freud u svom djelu Beyond the Pleasure Principle (1920). Suština ovog koncepta dovela je oca psihoanalize do jednog od najvažnijih postulata njegove teorije: nagona smrti. Na konceptu je u početku radila engleska psihoanalitičarka po imenu Barbara Low. Koristila ga je da objasni funkcionisanje psihičkog aparata.

Frojd je skoro doslovno upotrijebio njenu definiciju principa Nirvane, opisujući je kao: "sklonost redukciji, postojanosti, potiskivanju unutrašnje uzbudljive napetosti".

Ovo je interpretacija koncepta tradicionalne Nirvane, čije porijeklo leži u budizmu. Nirvana doslovno znači 'izduvano' ili 'ugašeno'. U okviru istočnjačke filozofije, to se odnosi na potpunu odvojenost od straha i želja, što vodi ispunjenju. Ali, u frojdovskoj psihoanalizi, ona poprima drugu dimenziju. 

“Tako će, kao i svaki drugi instinkt, nagon smrti tražiti zadovoljenje, ono što je potpuno moguće samo kroz smrt, nulti stepen napetosti, ono stanje mira koje je prethodilo stimulaciji, oporavak stanja prethodnog olakšanja.”
-Gabriela Castro Meléndez-

Nirvana princip kod Frojda
Sa tehničke tačke gledišta, Frojdov princip Nirvane identifikovan je kao potreba koja upravlja mentalnim aparatom: potreba za smanjenjem napetosti. To je stanje u kojem nema stimulacije. Stoga se stvara relativno stabilna ravnoteža. U istočnoj filozofiji, više se povezuje sa fazom transcendencije. Ali, na Zapadu je to jednako apsolutnom miru.

Kada je Frojd iznosio svoju teoriju, on nije govorio o principu Nirvane, već o principu postojanosti. On ga je definisao kao sklonost psihičkog aparata da održava uzbuđenje na izuzetno niskom nivou ili, u najmanju ruku, što stabilnijim.
Ovo stanje se postiže pražnjenjem energije koja je već prisutna u tijelu, izbjegavanjem svega što bi moglo narušiti njegovu stabilnost i zaštitom od bilo kakvog eventualnog povećanja ushićenja.

Nakon što je saznao za rad Barbare Low, Frojd je odlučio da usvoji naziv Nirvana princip. On je to nazvao homeostatskom ili rebalansirajućom tendencijom nervnog sistema. Potonji nastoji, po prirodi, smanjiti pretjeranu stimulaciju i uznemirujuće napetosti.

​Zadovoljstvo i smrt: veza sa Frojdovim principom Nirvane
Frojd je u početku mislio da je princip Nirvane povezan sa onim što je nazvao principom zadovoljstva. Drugim riječima, smatrao je da je smanjenje nadražaja i napetosti ugodno za organizam. Međutim, kako je razvijao svoju teoriju, promijenio je mišljenje.
Do 1924. godine Frojd se pozivao na postulat drugim terminima. Povezao ga je sa apsolutnom tišinom i doživljavao je kao neku vrstu smrtonosnog zadovoljstva. On nije smatrao da se 'čisti' oblik zadovoljstva postiže odsustvom stimulacije i napetosti. U stvari, bečki psihoanalitičar je zaključio da ovo stanje apsolutne mirnoće i minimalne napetosti čine nagon smrti. U svom radu Ekonomski problem mazohizma, on je naglasio da „Princip Nirvane izražava tendenciju nagona smrti“.

Neki tvrde da je ova Frojdova ideja kontroverzna. Neki stručnjaci smatraju da utiče na razumijevanje agresivnih pojava u mentalnom životu, dok ga drugi smatraju manje pouzdanim sa kliničkog gledišta.

Puls života i smrti
Članak objavljen u Salud Mental navodi da u frojdovskoj psihoanalizi postoje dvije osnovne sile psihe: Eros i Tanatos. Prvi se shvata kao životni nagon. Nastoji da zadovolji fizičke i mentalne potrebe organizma. Drugi je nagon smrti. Ima destruktivni karakter i traži dezintegraciju i destrukciju.
Iako je sila Erosa usmjerena na zadovoljstvo, sam život je izvor bola, nereda, haosa i napetosti. Ljudsko biće osjeća potrebu da eliminira ovu nelagodu.
Nagon smrti djeluje kao sila koja pokušava eliminirati psihičku napetost. Ovo se više odnosi na svijet inertnog nego na život sa svim njegovim složenostima.

Konačno, prema Frojdu, ova želja da se eliminišu stimulansi i napetosti, u potrazi za tišinom i neograničenim mirom, nije ništa drugo do izraz nagona smrti. Pogoršava se kod onih ljudi koji neurotično, niotkuda, žele da se vrate u "izgubljeni raj".


REFERENCE:
1. Boothby, Richard (1991) Death and Desire: Psychoanalytic Theory in Lacan’s Return to Freud. New York and London: Routledge. 
2. Freud, Sigmund (1953) “The Uncanny” in The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud. Vol. XVII (1917 - 19), trans. James Strachey, ed. London: The Hogarth Press.
3. “The Economic Problem of Masochism” in The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud. Vol. XIX (1923 – 25), trans. James Strachey, ed. London: The Hogarth Press.
4. Freud, Sigmund. Beyond the Pleasure Principle, The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, vol. XVIII, eds. James Strachey, Anna Freud, Alix Strachey and Alan Tyson. London: Vintage, 2001