Smrt nije kraj, to je prelazna faza na novi nivo postojanja

​Smrt nije samo kraj života; to je samo prelazak u novu fazu postojanja. Kada nam srca prestanu kucati, kada nam dah napusti tijelo, ne nestajemo potpuno. Mi jednostavno ponovo gradimo, pronalazimo novi oblik, novo postojanje.

Smrt nije kraj, već prelazna faza, poput prelaska iz jedne prostorije u drugu. Ostavljamo iza sebe fizičko tijelo, ali duša nastavlja svoj put. Susrećemo druge duše koje su tim putem prošle prije nas, dobijamo od njih mudrost i znanje.

Nakon toga se vraćamo na Zemlju s novom svrhom, kako bismo nastavili svoj razvoj i rast. Ponovo se rađamo, ali s novim sposobnostima i vještinama, kako bismo ispunili svoju misiju u ovom svijetu.

Smrt je pojam koji je prisutan svuda u našem svijetu
Stalno slušamo vijesti u kojima se govori o broju žrtava različitih nesreća ili prirodnih pojava.

Smrt životinja, biljaka i ljudi u suštini je slična. U svemiru postoji mnogo svjetova u kojima je smrt takođe prisutna, slično kao i u našem svijetu.

Program ljudskog života predviđa različite načine smrti. U svakom slučaju, smrt nastupa kao posljedica određenog djelovanja. Na taj način razumijemo da iza svake smrti stoji uzrok, a sama smrt je posljedica tog uzroka.

Smrt je živi pojam, koji se razvija i potreban je za prelazak s jednog nivoa postojanja na drugi. Veoma je važno razumjeti šta ona zapravo predstavlja. Ona plaši mnoge, a njen sistem ostaje neistražen i tajanstven.

Život i smrt su nerazdvojni sistem koji postoji istovremeno
Smrt je sistem prelaza, kada se završava jedna faza razvoja i počinje druga. Takav sistem potreban je samo za niže svjetove. U višim i razvijenijim svjetovima on ne postoji. Tamo postoji jednostavan prelaz s jednog nivoa na drugi, koji se već posmatra kao suština prelaza. Isto važi i za smrt, ali se ona mijenja po kvalitetu, dobija nove energije i pretvara se u vječno postojanje.

To je prelaz iz jednog stanja u drugo. Završava se jedna faza razvoja i počinje druga. To je svojevrsni regulator koji silom zaustavlja proces razvoja suštine na jednom nivou kako bi je prebacio na novi, viši nivo.

Smrt je potrebna — ona pomaže bićima da se razvijaju i da ostvare neophodne prelaze
Kod visoko razvijenih bića smrt nije unaprijed određena, već postaje nužnost u njihovom razvoju.
Kod ljudi je smrt uvijek unaprijed određena.

Zakon uzroka i posljedice pokazuje postojanje uzročno-posljedične veze svuda. U ovom slučaju različiti uzroci dovode do smrti kao posljedice. Duša u ovom životu dostiže cilj predviđen programom i taj trenutak se označava smrću. Daljnji razvoj duše u tom životu više nije potreban jer ne bi doveo do napretka.

Život i smrt su jedinstven sistem stvoren za napredak svemira. Smrt u suptilnom svijetu za čovjeka predstavlja početak života u materijalnom svijetu i obrnuto.

Prema programu jednog života, čovjek treba dostići određene kvalitativne pokazatelje. Kratki životi omogućavaju minimalna odstupanja od planiranih dostignuća. Nakon prelaska u suptilni svijet vrši se analiza rezultata života i formira se novi program s novim zadacima.

Takođe se izračunava procenat odstupanja od potrebnog razvoja, a prema zakonu uzroka i posljedice u životni program se unose različiti događaji koji služe učenju i razvoju duše.

U slučaju da čovjek izabere pogrešan put razvoja, prelazi u skraćeni program života, gdje smrt pomaže da se prekine pogrešan put i vrati čovjeka na pravi put razvoja u nekom narednom životu. Cilj je minimalno odstupanje od životnog programa, napredak i samousavršavanje.

Na taj način moguće je brže izaći iz sistema „život-smrt” i preći u sistem „život-prelaz”. Ranije prelazi nisu bili tako tragični kao smrt. Oni su imali više duhovni karakter, dok su fizički podsjećali na bezbolne transformacije.

Mnoge istočne prakse ispravno shvataju ciljeve ljudskog života i nastoje pomoći čovjeku da izađe iz „kruga života i smrti”. Međutim, teorija prema kojoj je dostizanje „nirvane” ili stanja blaženstva konačni cilj danas je donekle zastarjela.

Naravno, mnogi ljudi žele živjeti u svijetu bez obaveza i s vječnim blaženstvom, ali to može biti cilj samo manje razvijenih duša.
Razvijenije duše trebaju shvatiti da što su naprednije, to su odgovornije i organizovanije, te više ne teže stalnom odmoru i blaženstvu.

Naprotiv, samousavršavanje donosi radost, a blaženstvo se doživljava kao mogućnost pomaganja drugima, rada za dobrobit svemira i učenja novih stvari radi daljnjeg razvoja.

Smrt je samo prelazak na novu fazu postojanja, prilika da se započne ispočetka, ali s iskustvom i razumijevanjem iz prethodnog života. To je šansa da se isprave greške, da se raste i postane bolji, kako bi se dostigle nove razine svijesti.

Zato se ne treba bojati smrti. Neka ona bude početak novog puta i novih iskustava. Svi smo smrtni, ali naša duša je besmrtna. Prelazak na novi nivo postojanja je prilika za nastavak rasta i razvoja, za život ispunjen smislom i iskustvom.


​(Pripremio: Drago Lončar za www.uniqorner.com)

©Copyright