Što ste sposobniji, to vas više opterećuju dodatnim obavezama i odgovornostima

Ispričaću vam nešto smiješno, ali poučno. U vrtiću sam već dobro hodala i mogla sam mnogo toga sama. Tada su se djeca slala u jaslice svake godine.

I tako sam dobila zadatak da pomažem drugoj djeci da sjednu na nošu. Djeca bi ponekad sjela ili propadala. Bili su baš mali. A ja sam izvršavala svoj zadatak: pomogala sam im da ne padnu. U to vrijeme nije bilo pelena. Nije bilo tako lako kao danas, pa smo zato pomagali jedni drugima. I meni je jedna djevojčica pomogla da naučim da jedem. Pokazala mi je kako da jedem kašu kašikom. Tada sam takođe brzo naučila da čitam. 

I pošto sam naučila da dobro čitam, odmah sam dobila zadatak da učim drugu djecu da čitaju. Djeca nisu htjela da uče. A ja samo čitala bajke naglas. Imala sam puno posla i odgovornosti kao dijete u vrtiću. U smislu "pošto ja sama to mogu, moram da učim druge". I dobre sam rezultate postizala. Onda su mi dodijelili dječaka koji je bio loš učenik, a nije se dobro ni ponašao. Bio je nasilan. A morala sam da radim domaći sa njim poslije škole. I sa dječakom i nagovoriti njegovog druga iz razreda da nauči napamet neke pjesme. A ako bi pobjegao, osramotio bi me. Onda su mene kritikovali: "Kako to? Zašto nisi pomogla svom prijatelju? Ti si odgovorna za njega. Zato što dobro učiš!"

A onda smo u srednjoj školi išli u radni kamp na mjesec dana ljeti. A tamo smo plijevili tikvice i šargarepe na vrućini, u oblacima mušica. Toliko sam dobro radila da sam dobila nešto kao sertifikat. A onda mi je dodijeljena jedna vrlo lijena osoba da pratim njegov rad. I da ga učim da radi. Na kraju sam završila tako što sam obavljala sve za njega i umjesto njega. I on je samo pušio, gledajući u nebo. I slušao je moja učenja sa odobravanjem. Sve u svemu, bio je fin momak, ali nespreman da išta nauči i da se potrudi. A onda je premješten u drugu školu. Tokom prijemnog ispita na Filozofskom fakultetu dvoje budućih studenata su me zamolili da provjerim greške u njihovim esejima. To je bilo opasno, ali sam provjerila. Dobro sam pisala eseje. Zato sam mislila da moram da rizikujem i pomognem. Oba aplikanta su prihvaćena. Ali moglo se sve loše završiti da su primijetili šta smo radili. Bilo bi jako loše za mene.
I shvatila sam jednu jednostavnu stvar: ako nešto radite dobro, biće vam dodijeljeno još više posla, još više obaveza. Bićete opterećeni dodatnom odgovornošću. Moraćete da radite ne samo svoj posao, već i posao drugih. 

Dobićete sertifikat. Ili nećete dobiti ništa. Ali apsolutno ćete dobiti dvostruki posao. ​
I bolje je odmah početi pomagati drugima, ali na vlastiti zahtjev i po vlastitom izboru. Barem možete birati kome i kako ćete pomoći. Sa kim podijeliti posao. Sa nekim ko će željeti naučiti. Ovo je životno pravilo za nekoga ko je u nečemu uspio. Dajte svoju pomoć dobrovoljno ako ne želite da završite pomažući nekom ko je lijen i nezainteresovan. To je istina, jer takvi ljudi mogu da vam oduzmu, da vam se "nakače" na vrat, da oduzmu plodove vašeg rada. Inteligencija, snaga, talenat, bogatstvo - ako nam je dato dosta,  to treba iskoristiti, podijeliti i pomoći gdje treba. Dati nešto od toga drugima. Ako dijelite sa pravim ljudima, to što imate biće sačuvano, umnoženo i uvećano.

(Autorka: Ana Kirjanova)