Strpljen spašen - ponekad ugašen! Kada strpljenje pređe u trpljenje

Kažu "strpljen spašen". No, nije uvijek tako. Prije će biti da je istina: strpljen spašen, ponekad ugašen. Pojasnimo bolje u nastavku članka.

Pretjerano strpljenje vam može ići na štetu, jer blokira unutrašnje potrebe i želje koje se ne mogu izraziti. Strpljenje, ili u ovom slučaju bolje reći trpljenje je posljedica unutrašnjeg sukoba između onoga što želimo i onoga što treba da budemo, što uključuje i unutrašnje zabrane i ograničenja.

Zbog takvog samoblokiranja, čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da trpi i pati zbog događaja, okolnosti i ljudi. Strpljenje je pozitivna osobina, ali samo ako se ne zasniva na destruktivnim stavovima, na primjer, da se sreća mora zaslužiti, da se sve mora pretrpjeti, da će strpljenje i rad uvijek izaći na dobro i tako dalje.

U idealnom slučaju, strpljenje je period čekanja prije nego što se postigne neki cilj ili dobije neki rezultat, ali to je slučaj kada sam proces i rad pružaju zadovoljstvo. Ako strpljenje pređe ove granice, tada osoba počinje da trpi, to se pretvara u određeni stil života i strpljenje tada postaje čovjekov neprijatelj. Osoba tada ne živi, već je "zaleđena" u sebi. Cijeli život može proći u takvom (s)trpljenju.

U ovom slučaju, motiv za strpljenje postaje strah, na primjer, da bi mogli biti otpušteni s posla, da će neko prestati da vas voli, da će vas napustiti i tako dalje. U ovom slučaju čovjek izdržava svom snagom, jer se iza strpljenja krije sveprožimajući strah, koji može biti svjestan ili nesvjestan, jer se proteže od i do ranog djetinjstva.
Strpljenje potiskuje sve vrste impulsa i želja u tijelu, stvarajući agresiju zbog neizgovorenih riječi i nesavršenih postupaka. Kao rezultat toga, tijelo pati, a posebno sljedeći organi:

1. Grlo. Grlo počinje da pati kada čovek ćuti i ne može da iskaže ono što se već duže vrijeme gomila u njemu, plaši se posljedica, postupaka, i što je najpogubnije, automatski preuzima odgovornost za reakcije drugih ljudi. Takođe, takvo strpljenje može biti zasnovano na raznim ograničavajućim uvjerenjima kao što su “Ja sam nebitan ili nebitna” ili “Bolje da ćutim biću sigurniji” i tako dalje.

2. Mišićno-koštani sistem reaguje na ove blokade kroz probleme u zglobovima, mišićima, ligamentima, jer čovjek sebi zabranjuje izražavanje energije, blokira radnje iz straha od mogućih posljedica.

3. Nadbubrežne žlijezde se uključuju kada je unutrašnji sukob već u punom zamahu i osoba je pod velikim stresom. U ovom slučaju, osoba je na raskrsnici, čini se da je zaleđena na mjestu kada treba djelovati. A radnje i postupci su pauzirani zbog straha da će nešto iznenada poći po zlu.

4. Glavobolje i migrene su posljedice navalentnih misli koje čine da osoba "živi u glavi", odnosno stalno razmišlja i premišlja i bitno i nebitno. Po pravilu, u ovom slučaju postoji ogroman broj kritika usmjernih prema sebi, samoomalovažavanja, samopodcjenjivanja i neprihvatanja sebe. Ovo je takođe jednostrana igra, kada se čovjek svim silama trudi da se prilagodi mišljenjima drugih o sebi, a ne svojim.

5. Problemi sa štitnom žlezdom (hipotireoza) - osoba se plaši da uđe u neprijatne događaje jer postoji unutrašnji strah da stvari neće ići po planu ili događaji ne odgovaraju njegovim(njenim) idejama kako bi sve trebalo da bude. U ovom slučaju, osoba za sebe stvara određeni prostor u kojem vrijeme sporo protiče, gdje može kontrolisati sve procese, odnosno počinje živjeti u svom izmišljenom svijetu, a izvana toleriše ono što se protivi njegovim ili njenim idejama.

Ako ste se prepoznali u tekstu, pogotovo ako se pretjerano strpljenjje odrazilo na vaše zdravlje, onda je vrijeme da promijenite smjer djelovanja, možda čak i da okončate neke navike, situacije i odnose. Ne dozvolite da vaše strpljenje pređe u trpljenje kojem se ne nazire kraj. 


(Piše: Jadranka Bogdanovski za www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE