Sve dolazi kada ne očekuješ i ne juriš za zdravljem, ljepotom ili srećom

Mnogo puta sam primjetila da čim prestanem biti opsjednuta nečim i tražiti to, ono dođe samo od sebe, samo što ga tada posmatraš na drugačiji način i pitaš se "zašto mi ovo baš sada treba" kada su ta ideja i ta želja već “izgorjele”.

Isto se ponekad dešava sa zdravljem i sa ljepotom - kad želiš biti lijep, ljepota kao da nestane, nema je, nisi sebi lijep, ali kad neko vrijeme prođe pogledaš se i vidiš da se sebi sviđaš, mada nisi više toliko opsjednut ljepotom, kao da ti tada takve promjene više nisu potrebne, mada su prilično ugodne. Zašto se to dešava?

Prvo što se ovdje može reći je da dok jurimo za nečim, nadvladaju nas emocije, ne možemo se skoncentrisati pravilno i razumno shvatiti situaciju – zato što nam veliki broj negativnih emocija ne dozvoljava da se skoncentrišemo i shvatimo šta je najbolje za nas u određenom trenutku. Ponekad fizičko tijelo i zdravlje mogu ukazivati da nešto ne ide kako bi trebalo u našem životu, da se osoba kreće u pogrešnom smjeru, onda je fizičko tijelo ono što osobu zaustavlja upravo takvim sredstvom kao što je bolest, pošto podsvijest razumije: "Radim nešto što mi neće koristiti u budućnosti”. Kao rezultat toga, možete ostati bez zdravlja neko vrijeme, i bez sreće i ljepote - postoje mnoge situacije u kojima čovjeku ništa ne uspijeva. U budućnosti ćete shvatiti da je sve išlo kako treba - samo ste morali stati, razmisliti o svemu i razumjeti, ali čekanje nečega i jurnjava je jednostavno iscrpljujuće iskustvo koje stvara gomilu problema. U takvim trenucima stručnjaci preporučuju da samo radite ono što vam dođe sljedeće i da ne očekujete nikakve posebne rezultate - samo uradite to što treba i krenite dalje. Razmišljajte i slijedite svoju intuiciju - intuicija vam tačno govori kuda treba da idete. Kada joj se oduprete, počinju problemi: sa zdravljem, sa kontrolom nad životom, ne razumijete šta vas proganja.

Moja zapažanja i deja vu efekat - deja vu efekat je ono što obično vidim kada sve u životu ide kako treba. Odnosno, nakon bilo kojeg važnog događaja, vidim to i razumijem da sam sve uradila onako kako treba, odnosno tako je trebalo biti u životu, iako mi je u tom trenutku trebalo nešto sasvim drugo. Čovjek juri, pokušava, ali ništa ne uspijeva - na kraju nađe neki drugi put koji se otvorio i nakon nekog vremena shvati da je sve išlo baš onako kako treba, kao da je život već predodređen. Čovjek shvati da u nekim trenucima jednostavno ne može drugačije postupati, jer mu jednostavno „nije dozvoljeno” da ide tamo gdje želi ići - i da ga određeni put samo vraća u prvobitni položaj.
Stoga, najčešće, sve vam dođe kada ste se već udaljili od svojih emocija i problema, našli drugu opciju i sve se počelo vraćati u normalu. Na taj način kao da vam viša sila pokazuje „vidiš, ono ti nije trebalo tada”.


(Autorka: Lidija Popova
prevod i obrada: www.uniqorner.com)