Svi se ponekad obeshrabrimo, i to je u redu

Osoba koja je uvijek vesela i energična, koja ne zna za nedoumice i koristi se samo pozitivnim sloganima, izaziva sumnje.

Nešto nije u redu sa takvom osobom. Ili se, poput Čestertonovog heroja, potajno upija u delirijum, a nikome ne govori o tome. Ili pati od manične psihoze. Ili je licemjerna. I samo glumi.
Svi se osjećaju tužno i uznemireno s vremena na vrijeme. To jeste teško i strašno. Ponekad se obeshrabrimo i padnemo. I ponovo ustajemo. Ponekad ne "letimo", već "puzimo". Ili ležimo sklupčani. Jednostavno ne pokazujemo svoju tugu ili bol. Ali ne možemo uzvikivati ​​ni okrepljujuće parole. Nešto nije u redu sa previše veselom, pozitivnom osobom koja je stalno u tom stanju. Ona nikada neće razumjeti druge, one kojima je teško ili koji su u bolu. Svi se ponekad osjećamo tužno, uplašeno, umorno i očajno. A onda ustajemo. I pomažemo drugima da ustanu. Nudimo pomoć ako možemo. I dalje ćemo lutati. I više je utjehe u ovim djelima nego u pozitivnim izrekama i "naredbama" da ostanemo pozitivni. Ponekad više utjehe pronalazimo kod tužnih ljudi.


(Autorka: Ana Kirjanova
prevod i obrada: www.uniqorner.com)