TAMNA NOĆ DUŠE - kada sve izgubi smisao, onda ste na važnoj životnoj prekretnici

U nekom trenutku našeg života, većina nas prolazi kroz fenomen poznat kao tamna noć duše.

Iako pokušavamo izbjeći ovaj period, on ipak postoji. Iako ga pokušavamo prikriti i ugušiti, on je i dalje tu. Iako se stalno trudimo imati sretno, nasmiješeno lice i pretvarati se da je ovaj mrak daleko od nas, on ipak postoji.
Dok neki traže odricanje kroz religiozne misli, ostali traže predah u duhovnoj filozofiji ili psihologiji, dok ima i onih koji traže olakšanje kroz razne vrste ovisnosti i u vanjskim porivima.

Istina je da, iako smo svi rođeni sa dušama, ne znamo svi kako je u potpunosti utjeloviti i integrirati u svoje ljudsko iskustvo. Istina je da u savremenom svijetu živimo egocentrično, a ne sa dušom.
Mistici, sveci i šamani su kroz povijest na različite načine opisivali tu egocentričnu ljudsku borbu. Ali jedino što im je zajedničko bilo je njihova tendencija ukazivanja na potrebu da mi svjesno izrastamo u svoj božanski potencijal.

ŠTA JE, ZAPRAVO, TAMNA NOĆ DUŠE?
Počnimo sa osnovnom definicijom:
Tamna noć duše je razdoblje krajnje duhovne pustoši, nepovezanosti i praznine u kojoj se čovjek osjeća potpuno odvojeno od Božanskog. Oni koji dožive tamnu noć osjećaju se potpuno izgubljeno, beznadežno i potrošeno. Mračna noć duše može se usporediti sa jakom duhovnom depresijom (to jeste vrsta duhovne depresije.)
Koncept "Tamne noći duše" postoji već dugo i proteže se do 16. stoljeća kada je pjesnik i katolički mistik Sveti Jovan Krstitelj napisao pjesmu pod nazivom "Mračna noć duše."
Tada je Sveti Jovan napisao:
"Ako čovjek želi biti siguran na putu kojim ide, tada mora zatvoriti oči i putovati u mraku."

Tradicionalno, tamna noć duše odnosi se na iskustvo gubljenja kontakta sa Bogom /Stvoriteljem i uranjanje u ponor bezbožne praznine. Savremeno razumijevanje mračne noći duše, međutim, nije isključivo religiozno, već često može značiti gubitak svakog smisla u životu, osjećaj izdaje ili napuštanosti života, i nedostatak čvrstog ili stabilnog tla na kojem biste mogli stajati.
Neka od najtežih i najvažnijih pitanja koja postavljamo u ovom razdoblju uključuju, na primjer: "Zašto sam živ?", "Zašto dobri ljudi pate?", " Što je istina? ", "Postoji li bog ili zagrobni život?" i "Koji je smisao života?”

TAMNA NOĆ DUŠE I KLINIČKA DEPRESIJA - JE LI TO ISTA STVAR?
Tamna noć duše nije isto što i klinička depresija.
Iako depresija dijeli mnoge karakteristike sa iskustvom tamne noći duše, ona se često može liječiti, a ponekad i izliječiti lijekovima, kognitivno-bihevioralnom terapijom (KBT), praksama svjesnosti, promjenama načina života i tako dalje.
Depresija često ima svoje korijene u biološkim hemijskim neravnotežama i/ili nezdravim misaonim obrascima, a često dolazi kao posljedica osobnog gubitka, mentalnih bolesti, fizičke bolesti, zlostavljanja, genetike i tako dalje.
S druge strane, prolaziti kroz tamnu noć duše mnogo je drugačije iskustvo jer je to prvenstveno duhovni i egzistencijalni oblik krize koji se ne može liječiti ili izliječiti terapijom ili psihijatrijom. Stoga oni koji prolaze kroz tamnu noć često imaju ogroman osjećaj beznađa, nelagodnosti i očaja dok otkrivaju da ih ne može spasiti osim njih samih. Zbog toga se neizbježno osjećaju još više sami, frustrirani i zbunjeni kako zbog svijeta u kojem su se našli, tako i zbog sebe.
Krajnja razlika između depresije i tamne noći duše je u tome što je depresija obično samocentrična, dok je tamna noć duše više filozofske prirode i popraćena egzistencijalnom krizom i egzistencijalnim pitanjima i razmišljanjima poput "Zašto sam ovdje?" i "Koja je moja svrha?” ,“Zašto se čini kao da me je Bog napustio?”
Takođe, kada depresija prestane, u vašem životu se ne mijenjaju puno stvari u pogledu vaših uvjerenja, vrijednosti i navika. Međutim, kada se završi tamna noć duše, sve se u vašem životu transformiše, vi imate osjećaj kao da ste se ponovo rodili, a život ponovno postaje čudesan.

7 ZNAKOVA KOJI UKAZUJU NA TO DA PROLAZITE KROZ TAMNU NOĆ DUŠE

1. Imate duboki osjećaj tuge, koja se često graniči sa velikim očajem. Tu tugu često pokreće stanje vašeg života, čovječanstva ili svijeta u cjelini.
2. Osjećate kao da niste dostojni života.
3. Imate stalnI osjećaj da ste izgubljeni ili „osuđeni“ na život patnje ili praznine.
4. Imate bolan osjećaj nemoći i beznađa.
5. Vaša volja i samokontrola su oslabljeni, što vam otežava djelovanje.
6. Nedostaje vam zanimanje za bilo šta što se dešava oko vas i ne nalazite radost u stvarima koje su vam nekada donosile radost.
7. Patite zbog gubitka nečeg nematerijalnog, ali ne znate tačno čega; imate čežnju za udaljenim mjestom ili ponovnim „povratkom kući“, odnosno vaša duša želi da se vrati nazad svom izvoru.

ZAŠTO JE PATNJA NUŽNA
Pravo iskustvo tamne noći duše ostavlja dugotrajni uticaj na vas - u potpunosti vas mijenja. Kad izađete iz ovog perioda, otkrićete da se nešto u vašem životu drastično promijenilo, da vam je nešto staro oduzeto, a da vam je dato nešto novo poput uvjerenja, percepcija, smisla u životu ili čak vašeg ega.
Nijedno stvorenje ne može postići viši stupanj prirode i postojanja, bez uništenja svog prethodnog stanja.
Uzmimo jedan dobar primjer za ono o čemu govorimo ovdje:
Jeste li ikada gledali leptira kada počinje izlaziti iz svoje čaure? Leptir se mora boriti kako bi izašao iz čaure i ojačao svoja krila. Ako bi neko prije vremena oslobodio leptira iz čaure, on ne bi mogao poletjeti, jer se njegove ključne faze oslobađanja ne bi dogodile. Leptir mora proći kroz ove faze sam, bez ičije pomoći, jer će samo on može pronaći put vani.
Vaša tamna noć duše je vaša tamna čaura; to je smrt vašeg prethodnog stanja, smrt vašeg starog stanja, smrt vašeg ega koji vas sprečava da utjelovite svoju Dušu.
Ako pokušate izbjeći ovaj naporan rad, vi "prestajete postojati", nećete biti u stanju razbiti svoje stare ograničavajuće strukture, nećete imati ono što je potrebno da uistinu utjelovite vašu pravu prirodu.

ŠTO JE POENTA ŽIVOTA?
Evo još jednog bitnog pitanja koje mnogi postavljaju tokom prolaska kroz period tamne noći duše.
Koji je smisao života?
Ovo pitanje vas zaista može tlačiti iz dana u dan. Mogli bismo tragati za odgovorima u nedogled.
Neki nam kažu, „poanta je služiti Bogu“, drugi nam kažu, „poanta je u tome da ostvarimo sebe“,ili, „nema smisla tragati: vi stvarate svoje značenje i smisao života“. Ovo su samo neki od mogućih odgovora.
Ko je u pravu, a ko u krivu. Da li zaista postoji neki "ispravan" ili "pogrešan" odgovor? Idemo jednom stazom i odmah postajemo nezadovoljni, razočarani i ravnodušni onim što otkrivamo. Zatim krećemo drugom stazom i povijest se počinje ponavljati dok sa užasom ne shvatimo: "Svaki se put čini besmislen", i završavate kolabirajući od tuge.
Ovaj se ciklus stalno ponavlja tokom tamne noći duše, toliko da postaje najveća muka koju ćete iskusiti. Čudno je to što, iako smo stigli do tačke potpune pustoši, još uvijek se držimo svjetle nade da će nas slijeđenje istog puta iznova i iznova nekako dovesti do nekog zadovoljavajućeg značenje. Čini se da mislimo kako je um rješenje naših problema; da će nas upotreba uma osloboditi iz ovog zatvora koji je stvorio sam um, koji osjeća potrebu da sve mjeri i definiše.

​ŠTA JE UOPŠTE SREĆA
Zbunjeni um osobe koja prolazi kroz period tamne noći duše postavlja sebi milion pitanja i mučen je hiljadama nedoumica, tipa: “Ne razumijem. Zašto sam živ? Ne razumijem život. Ne znam zašto sam ovdje. Ne vidim smisao života. Ne želim ništa od života, ni materijalna, ni fizička dostignuća, ni odnose, ni zabavu, ništa. Ne znam što da radim as ovim tijelom, umom i osjećajima". 
I zašto je sve to tako?
Odgovor svima koji ovo doživljavate jeste: iako se možda osjećate prokletima, zapravo ste blagoslovljeni. Zvuči apsurdno, čak i uvredljivo, ali to je istina.
Zapamtite: Prije nego što se dogodi istinski rast ili izlječenje, mora postojati proces potpunog uništenja svega što ste mislili da će vam donijeti sreću.
Većina ljudi koji proživljavaju tamnu noć duše shvataju to: da ih više ništa ne čini sretnima; niti tjelesno, niti nije emocionalno, niti društveno, čak ni duhovna. I ovo je početak procesa pročišćavanja.
Od rođenja smo uslovljeni vjerovanjem da će nas novac učiniti sretnima, da će nas bogati ili privlačnii partner usrećiti, možda velika i luksuzna kuća, ili uspješna karijera.
Ali sve je to laž jer kad god počnete tragati za srećom, odmah gubite iz vida činjenicu da je sreća već tu, upravo sada, u ovoj sekundi, a da ne morate ništa preduzeti. Sreća jednosravno jeste.
Ovo može zvučati kao nešto najsmješnije što ste ikada čuli, a opet duboko u sebi možete osjetiti istinu u njemu. Ako je ovo slučaj, prvi sloj vaše iluzije je oguljen. Nije li to blagoslov?

SKRIVENI BLAGOSLOV
U stvarnosti je apsolutno zastrašujuće kada vam se razbije tlo pod nogama, a to je upravo ono što doživljavamo tokom perioda tamne noći duše.
Pa ipak, ovo je iskustvo najveći učitelj, jer upravo ono osvjetljava sve što je krhko, prolazno, podložno promjenama, rastu i propadanju. Ono što nam naknadno ostaje je osjećaj velike unutarnje praznine, ali unutar te praznine konačno dolazimo do onoga što nikad ne može doći, otići, promijeniti se ili umrijeti, a to je istina o onome kome smo: čista, mirna i blažena i svjesna suština.

TAMNA NOĆ DUŠE I PROCES DUHOVNOG BUĐENJA
Ljudi su skloni izbjegavati mogućnost promjene i stalno se odupirati stupanju na nepoznate teritorije. Ljudi se mnogo boje. Iz tog razloga potrebno nam je duhovno buđenje.

Postoje tri načina da se duhovno buđenje dogodi:
Prvi je uz pomoć mudrih duhovnih učitelja, drugi je kroz duhovni nagon duševno zrelijih ljudi, a treći je spontano kroz životno iskustvo.

Spontana duhovna buđenja stižu na više načina: terminalna dijagnoza, starost, iskustvo bliske smrti, fizička nesreća, gubitak voljene osobe, raskid emotivne veze, uništenje doma ili domovine, suicidalna depresija ili potpuni gubitak vjere.
Tamna noć je glasnik, predznak promjene. Ona nam daje do znanja da ne možemo nastaviti živjeti onako kako smo živjeli. Nema rasta i nema buđenja, a da nismo prvo vidjeli, shvatili i priznali sva naša postojeća razočaranja.
Priznati svoja razočaranja znači postati svjestan dubokog osjećaja "nepotpunosti" koji svi nosimo; to znači postati svjestan da nešto očajno nedostaje u našim životima. Oni koji su iskusili ili trenutno proživljavaju Tamnu noć duše, znaće da nešto temeljno nedostaje u njihovim životima, nedostaje ponovna povezanost sa božanskim izvorom, što nije ništa drugo nego povezanost sa sobom, sa svojom suštinom.

PRONAŽITE SLOBODU PROČIŠĆAVANJEM
Rješenje nečije patnje i odvojenosti od božanskog dolazi kroz uklanjanje, raspadanje i čišćenje svih starih dijelova vašeg života kako biste mogli početi iznova. U osnovi, tamna noć je proces uklanjanja vašeg starog doma i odlaska u potragu za novim. Razumljivo je da ovaj proces zahtijeva ogromanu vjeru zbog skoka u nepoznato koji može doći prilično iznenadnim i zastrašujućim tempom.
Ako mislite da ste možda prošli tim putem, važno je shvatiti da su mnogi od nas bili tamo gdje ste vi sada. Mnogi ljudi su još uvijek tamo. Ne postoji mapa, postoji samo svijest, jaka volja i snaga svjetlosti vaše duše koja se neprestano bori da vam osvijetli put.


REFERENCE/ BIBLIOGRAFIJA:
1. Moore T. Dark Nights of the Soul. Gotham Books; 2004.
2. St. John of the Cross. The Dark Night. The Collected Works of St. Jon of the Cross. Trans. Kieran Kavanagh and Otilio Rodriguez. ICS Publications
3. Schumaker J. The demoralized mind. New Internationalist. April 1, 2016. Accessed December 2, 2020. https://newint.org/columns/essays/2016/04/01/psycho-spiritual-crisis
4. Gilbert K. Dying without a dream. Psychiatric Times. Nov. 24, 2020. Accessed December 2, 2020. https://www.psychiatrictimes.com/view/dying-dream