Prije petnaestak godina smo posjetili Kazanj. Vozili smo se riječnim autobusom. Rijeka je bila predivna, vrijeme je bilo divno, pogledi su bili veličanstveni. I fini ljudi su bili u našoj grupi: uglavnom porodice sa djecom.
Samo ja imam jako loše uspomene od tamo, kao i drugi ljudi toga dana. Šetnja nema nikakve veze sa tim. O čemu se zapravo radi, otkud loše uspomene?
U čamac sa nama su se ukrcale dvije, takoreći, dame. Bili su pijane. I ove "vesele" dame počele su glasno i gnusno psovati, koristeći pogrdne i nepristojne riječi.
Tako su se ponašale samo radi sopstvene zabave. I počele su naglas pjevati i zbijati bezobrazne šale, drsko posmatrajući ostale putnike.
Da, dobile su komentare. Na šta su "dame" odgovorile i nastavile da zvižde, uzvikuju psovke i pjevaju. I niko im ništa nije mogao. Jer je čamac bio usred široke rijeke. Nemoguće je bilo izaći i izbaciti ih. I svi su se okretali, pokrivali djeci uši, odvlačili im pažnju... Ali djeci je bilo nemoguće odvratiti pažnju, jedino da se protiv ovih žena upotrijebi sila. No, da li znate kako se takvi ljudi ponašaju ako se protiv njih upotrijebi sila? Oni se momentalno pretvaraju u žrtvu, a vi u agresora. I vi ste ti koji će odgovarati, makar pomjerili prst. Ovo što opisah je odlična ilustracije teme o toksičnosti. Jedna osoba je dovoljna da sve upropasti - da zagadi prostor, izazove skandal, oskrnavi dobro, oduzme radost... I često ne možete nigdje otići ako vam je ta osoba suviše blizu, ako vam je bliska, tj. ako živite sa njom. A ne možete ni istjerati vani toksičnu osobu. Brod je pristupio obali. Vlasti su se približile. Mora da ih je kapetan pozvao. Pozvali su dame na stranu i počeli provjeravati dokumente. I svi su mrko odlazili od mola - svi kojima je šetnja bila uništena. I ništa se nije moglo popraviti. Šetnja je bila naporna. Utisci su bili odvratni. Ako se toksična osoba nađe u timu iz kojeg ju je nemoguće izbaciti, svemu će doći kraj. Sve će djelovati gnusno, ljudi će početi da se osjećaju loše, da se razboljevaju i da odlaze. Koncert i predavanje se otkazuju. Šetnja je uništena. I sam život će biti uništen jer ponekad ne možete ništa učiniti. Nalazite se u skučenom prostoru, u "zajedničkom čamcu" sa toksičnom osobom usred široke rijeke. Ili u avionu na visini od deset hiljada metara...
A toksični ljudi namerno pokušavaju da dođu do dobrog događaja, do dobre grupe, do dobrog čovjeka, do mjesta odakle je nemoguće jednostavno otići. Pokušavaju da pokvare sve dragocjenosti i zagade atmosferu. Namjerno će zatrovati tuđe živote. A onda se pretvaraju da su žrtve i cvile ako ih pokušate obuzdati. No, moramo izdržati. Moraju se preduzeti mjere, sve dostupne zakonske mjere. Ponekad jednostavno ne možete ništa spasiti, ne možete pomoći. I možete razumjeti oni koji su "zaključani" u životu pored takvog stvorenja, pogotovo ako su slabi, stari i zavisan. Možete ih razumjeti. I više ih nećete osuđivati: „Zašto ovo tolerišete?“ Jer, ponekad je teško pobjeći. Znate sko ste sami stekli iskustvo...
(Autorka: Ana Kirjanova prevod i obrada: www.uniqorner.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|