U nevolji treba zadržati pribranost, jer svaki veliki otpor pogoršava situaciju

​Postoji jedna parabola o žabi u mlijeku. Žaba je pala u vrč sa mlijekom, počela se praćakati pokušavajući da izađe. I nije se udavila, uspjela je izaći. 

Ali žaba je imala sreće. Bila je upala u mlijeko. Prava dugoročna nevolja je kada se insekat ili neka životinja zaglavi u katranu. To je prava muka. To nije tečno mlijeko, već crna teška smola... Ako je udarate rukama ili nogama još više ćete se zaglaviti. Ako uopšte ne mrdate, postajete kao muva u ćilibaru. Smola će vas progutati i očvrsnuti. Ovo je tako užasan paradoks koji se dešava ako se nađete u stvarnim nevoljama kojima ne vidite kraja. To su one okolnosti kada se počnu nizati bolesti, gubici, i svi ostali problemi.

Ako se panično trzate poput nekog insekta, izvučete samo jednu nogu, ostala noga ili ruke će se zaglaviti. Ako se uopšte ne pomjerate, progutaće vas ljepljiva smola. No, nekako se ipak morate kretati. Na ovaj način imate veće šanse da budete spašeni. Samo treba da znate ovo pravilo tokom prvog perioda borbe: svaki otpor na početku pogoršava situaciju. I sve ovisi o snazi ​​koju ćete primijeniti. Smola se neće pretvoriti u mlijeko ili ulje. Ali možete pobjeći, ponekad ostavljajući za sobom "krilo ili rep". Ali bolje je i njih žrtvovati da biste se spasili. Sjediti i čekati je definitivno poguban izbor ako se nađete u "katranu nevolje", u dugom "ljepljivom periodu", kada jedna nesreća slijedi drugu. Zapamtite glavnu stvar: u početku ćete se više zaglavite ako se previše "trzate i borite". Zato ne paničite, treba zadržati pribranost. Tek nakon duže vremena, nastavljajući polako i smireno svoje napore, počinjete da izlazite iz nepovoljne situacije.
Obično se u životu sve dešava ovako kako je opisano. A to mogu potvrditi oni koji su se borili sa pravim dugogodišnjim nevoljama.


(Autorka: Ana Kirjanova
prevod i obrada: www.uniqorner.com)