Usamljeni put empata i visoko osjetljivih osoba: zašto su ljudi otvorenog srca najhrabriji

Mnogi ljudi misle da su visoka osjetljivost i empatija darovi – oni to i jesu – ali ti darovi nose neizrecivi teret. 

Ljudi koji osjećaju duboko doživljavaju svijet sa povećanom svjesnošću, upijajući i ljepotu i bol oko sebe. Ova emocionalna dubina može dovesti do izolacije, jer postaje teško pronaći ljude koji gledaju na svijet kroz iste nijanse.
​Jedan od skrivenih izazova je što se ova povećana svijest lako može pobrkati sa socijalnom anksioznošću ili čak doprinijeti socijalnoj anksioznosti.

Kada se stalno prilagođavate i najmanjim promjenama u nečijem tonu, izrazu lica ili govoru tijela – i mnogo uložete u dobrobit tih ljudi – to može postati preplavljujuće. Ovo dodatno komplikuje povećana osjetljivost na emocionalna stanja i neizgovorenu dinamiku onih koji su u neposrednoj blizini. Zbog visoko razvijene savjesti i svijesti, mogli biste početi da "živite u svojoj glavi", ponavljajući razgovore u svom umu, pitajući se da li ste rekli ili uradili pravu stvar i da li ste odgovorni za raspoloženja drugih oko vas. Ova pretjerana svjesnost može vas ostaviti u nedoumici u interakcijama i emocionalno iscrpljenim. Duboko vam je stalo do povezanosti sa drugima, ali sam čin povezivanja može se činiti kao izazov. Ako se previše otvorite drugima, to takođe može početi da uzima danak. Može se činiti kao da ste uvijek sidro, svetionik koji vodi druge kroz njihove oluje, a vi ipak stojite sami na obali.

Društvo često odvlači ljude – posebno muškarce – od osjetljivosti. Cijeni se stoicizam, kontrola i čvrstina, dok se nježnost odbacuje kao slabost. Kao rezultat toga, mnogi ljudi grade emocionalne zidove kako bi se zaštitili, zatvarajući sebe kada se osjećaju previše izloženo. Ali potrebna je prava snaga da se osoba odupre tom iskušenju. Potrebna je ogromna otpornost da bi se održala mekoća u svijetu koji nagrađuje tvrdoću.

​Da biste ostali otvoreni i nježni, čak i nakon što ste povrijeđeni, potrebna je izuzetna hrabrost. Lako je izgraditi zidove oko sebe, isključiti ljude i pustiti gorčinu u svoje srce. No, ostati osjetljiv i prijemčjiv, uprkos svemu, moćan je čin. Živjeti otvorenog srca nije samo hrabro – to je oblik snage koji prkosi očekivanjima svijeta.

Kada držite svoje srce otvorenim, hodate težim putem. Jer, neizbežno ćete biti povrijeđeni. A kada vas svijet rani, vaš instinkt je da se zatvorite ili da se zaštitite ljutnjom. No, prava snaga nije u izbjegavanju bola, već u suočavanju s njim. Prava snaga snači da birate da ostanete nježni, da strpljivo liječite svoje rane dok se one ne zacijele.

Tu dolazi ljubaznost – ne kao pasivnost, već kao moć. Prava snaga je izabrati ljubaznost u svijetu koji nagrađuje okrutnost. Ljubaznost nije u tome da budete nečiji otirač ili da okrenete drugi obraz – već o tome da čvrsto stojite u ljubavi, čak i kada vas svijet pokušava gurnuti prema gorčini. Da biste bili ljubazni, potrebna je duboka ljubav prvo prema sebi, ona koja postaje neprobojna tvrđava. Ne možete ponuditi dobrotu drugima osim ako je prvo niste kultivisali u sebi. Kada volite sebe, više ne tolerišete zlostavljanje ili maltretiranje, niti morate ljudima ugađati ili zanemarivati svoje potrebe.

Dobrota nije slabost – to je najteža stvar koju možete pokazati kada vas drugi povrijede. Lako je naljutiti se, okriviti sebe ili drugog ili se povući. Pravi izazov je držati svoje srce otvorenim, čak i kada boli. To je vrsta snage koja nam je potrebna više – snaga ukorijenjena u nježnosti, otpornosti i ljubavi.

Dakle, ako osjećate da vam vaša osjetljivost otežava život, znajte da niste sami. Ovaj put nije lak, ali je vrijedan. Vaša osjetljivost je dar, a ne mana. I iako to svijet možda ne razumije uvijek, hrabrost da ostanete otvoreni, da ostanete ljubazni i da ostanete vjerni sebi je rijetka vrsta snage. Nastavite da hodate tim putem i pronaći ćete druge koji će vas spremno dočekati.


STRUČNE REFERENCE​/ LITERATURA/ STUDIJE:
1. Hu T, Zheng X, Huang M. Absence and Presence of Human Interaction: The Relationship Between Loneliness and Empathy. Front Psychol. 2020 May 19;11:768. doi: 10.3389/fpsyg.2020.00768. PMID: 32508698; PMCID: PMC7249960.
2. Aknin L. B., Van de Vondervoort J. W., Hamlin J. K. (2018). Positive feelings reward and promote prosocial behavior. Curr. Opin. Psychol. 20 55–59. 10.1016/j.copsyc.2017.08.017 
3. Cheng Y., Chen C., Lin C. P., Chou K. H., Decety J. (2010). Love hurts: an FMRI study. Neuroimage 51 923–929. 10.1016/j.neuroimage.2010.02.047
4. Decety J., Echols S., Correll J. (2009). The Blame Game: the effect of responsibility and social stigma on empathy for pain. J. Cogn. Neurosci. 22 985–997. 10.1162/jocn.2009.21266
5. Gross J. J., Thompson R. A. (2007). “Emotion regulation: conceptual foundations,” in Handbook of Emotion Regulation, ed. Gross J. J. (New York, NY: Guilford Press;

©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE