Više se nikome ne pravdam

Cijeli život sam stalno tražila izgovore. Još od školskih dana se sjećam kako su me vršnjaci iz razreda posle ljetnjeg raspusta gledali neprijateljski, jer sam imala čitav spisak literature za ljeto. Tada bih samo promrmljala: "Volim da čitam, i to samo  zanimljive knjige..."

Desilo mi se da sam bila više puta oklevetana. Bila su to tako bolna iskustva da ih se ni do danas ne mogu sjetiti bez suza.
Strašno je kad nešto nisi ukrao, a nazvali su te lopovom, kada nisi ništa loše uradio, ali si optužen, na osnovu nečijih riječi, na osnovu nečijih pretpostavki.

Strašno je kad nikad ništa loše nisi rekao, ali si nazvan klevetnikom. Po pravilu, čak ni oni koji su znali da nisam kriva nisu ni pokušavali da me odbrane i potvrde moju nevinost. Sebe su izvlačili riječima: "samo mene ne miješaj u to".
Od tada prezirem i mrzim ravnodušne osobe, kojima je mir sopstvenog života vredniji čak i od uništene časti i života nedužnog čovjeka.
Pravdala sam se, plakala, dokazivala…. Jednom sam u histeriji pala na koljena jecajući, držeći u rukama ikonu Hrista, zaklinjala sam se da nisam lopov. Takve drame zauvijek ostavljaju ožiljke na srcu. A kleveta je, na kraju krajeva, smrtni grijeh, čak gori od krađe.

Prije nekoliko godina, nakon što sam se konačno vratila sebi, mnoge tuđe radnje, namjere, riječi i misli postale su mi očigledne i razumljive. Mogu bolje tumačiti situacije i ljude. Ranije, kada sam živjela život koji nije bio “moj”, nisam u tome uspijevala.
Ne, to nije mudrost koja je došla godinama i životnim iskustvom. Moj mentalni sklop sa 15 i 16 godina, kao i moja moralna stabilnost tada su bili na nivou odrasle osobe. Dok me nisu slomili...

Pravdajući se drugima, gubimo svoju vitalnost i gubimo vjeru u sebe. Dozvoljavamo da beznačajnot sitnim, ali sigurnim koracima uđe u naš život. Kada nekome nešto dokazujemo, uzalud slamamo svoje srce.
Niko od onih koji su me oklevetali, čak i nakon što su se uvjerili u moju nevinost, nije mi se izvinio. Nije im bilo važno.

Isto se dešavalo i na društvenim mrežama. I tamo sam morala prestati da se pravdam u komentarima. Ne možete ni zamisliti koliko je mentalne snage potrebno da čovjek prestane da se pravda. Čini se da su to samo društvene mreže. I onda, kada sam više puta primijetila da je osoba sa kojom sam imala tekstualnu prepirku jednostavno izbrisala komentar, ispostavilo se da sam vodila dijalog sama sa sobom. Brinula sam, gubila vrijeme i uzalud ulagala svoju dušu u nešto tako beznačajno. A moj protivnik sjedi ispred monitora, gricka čips i smije se na moje primjedbe.

Nisam osoba koja neće odgovarati na izjave onoga što sam napisala. Nisam mogla nijedan komentar ostaviti bez odgovora, makar u vidu lajka i smajlića. Ne odgovarati je nepoštovanje, a ja poštujem druge ljude, kao što očekujem poštovanje zauzvrat. Ne možete ništa ostaviti bez nadzora, jer će 100% biti uvreda, neprikladnih komentara od ljudi i psihopata, biće tona neželjene pošte i lažnih linkova. 
Tako dozvoljavamo virtuelnim lopovima da nam ukradu energiju. Dakle, ne pravdati se nikome, ne dokazivati ništa nikome, ni u stvarno, ni u virtuelnom svijetu. 

Prestala sam da se pravdam i postavila sebi ova pitanja više puta:
Trebaju li mi ljudi koji vjeruju svojim ušima, a ne očima?
Trebam li uzalud rastrgatu svoju dušu?
Da li mi je važno mišljenje nekih slučajnih i privremenih ljudi u mom životu?
Trebam li trošiti energiju pokušavajući nešto dokazati?
Ljudi koji me ne razumiju i ne vjeruju mi, da li mi takvi uopšte trebaju? Da li njima treba moje poštovanje i ljubav?

​Ne želim više da trošim energiju na objašnjavanje, dokazivanje, pravdanje ili uvjeravanje da nisam pogriješila. Ko me poznaje, znaće šta je istina.
Postoji tako dobra izreka: Život će sve postaviti na svoje mjesto.
Sve se uči poređenjem. Dolaze ljudi koji zaista pokažu kakav je ko. Događaju se razni događaji i situacije koji otkrivaju istinu i razotkrivaju mitove i zablude.
A ja neću trošiti sebe uzalud. Imam gdje da potrošim svoju vitalnost i gdje da uložim svoju dušu.


(Autorka: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE