Vječna kletva narcisa: Šta ih zaista uništava i zašto to ne vide

Jeste li se ikada zapitali šta je zajedničko vampiru iz drevnih legendi i narcisu koji vam je iscrpio život? I jedan i drugi ne vide svoj odraz. Pravi. Oni vide samo ono što žele vidjeti: iluziju, moć, nadmoć.

Ali njihovo pravo lice — vječna praznina, vječna glad — ostaje im nevidljivo. I u tome je njihova kobna slabost. Njihova kletva nije u tome što ne mogu voljeti. Njihova kletva je u tome što su zauvijek lišeni mogućnosti da vide KO su zaista, i zato su osuđeni da vječno bježe od vlastite sjene, isisavajući svjetlo iz drugih. Danas ćemo ovog „vampira“ pogledati ne očima uplašene žrtve, nego hladnom jasnoćom hirurga. Shvatićemo gdje je njegova Ahilova peta i zašto je vaša ravnodušnost sunčeva svjetlost od koje šišti i raspada se u prah.

Pređimo odmah na suštinu. Da biste razumjeli kletvu narcisa, morate zaviriti u onu prazninu koju on tako očajnički maskira.

On stvara grandiozno lažno „Ja“ — dvorac od pijeska na ivici provalije. Cijeli njegov teatar veličine, manipulacija, ponižavanja i idealizacije je pokušaj da prije svega SEBI dokaže da dvorac stoji na stijeni. Vaše emocije — i strah, i bol, i čak ljubav — to su talasi koji zapljuskuju njegove pješčane zidove. Oni mu dokazuju da je dvorac stvaran, da postoji. Ali kada dođe vaša ravnodušnost — talasa nema. Nastupa mrtvo zatišje. I on ostaje sam sa zlokobnim otkucajima u svojoj glavi — otkucajima praznine. Zvukom svoje kletve.

A sada pitanja za vas — U kojem trenutku ste prvi put vidjeli tu prazninu iza lažne grandioznosti? Šta je konkretno narcis uradio ili rekao, i u njegovim očima se pojavila ne zloba, nego upravo panični, dječiji strah od susreta sa stvarnošću? Podijelite u komentarima na Fejsbuku vaše iskustvo će biti oslonac onima koji su još u magli.

Narcisov svijet je beskrajna partija šaha u kojoj su svi figure. Prijateljstvo, ljubav, porodica — za njega ne postoje kao vrijednosti. Postoje samo resursi i prijetnje. Zato je iskreno uvjeren da SVI oko njega igraju istu igru. Vaša iskrenost, ranjivost, empatija za njega su ili glupost ili lukav potez. On zavidi vašoj sposobnosti da osjećate. Da, koliko god to paradoksalno zvučalo. Osoba koja vas je posramljivala zbog suza i nazivala „slabima“ zapravo paniči pred vašom emocionalnom punoćom. Vi možete tugovati, bojati se, voljeti, opraštati. On ne može. Njegov emocionalni raspon su ljutnja, bijes, dosada i kratkotrajni trijumf. On je emocionalni invalid u luksuznom odijelu. I to vidi samo posmatrajući vas.

Ravnodušnost nije samo „ne reagovati“. To je unutrašnja emigracija. Vi izlazite iz njegove igre. Uklanjate svoju figuru s ploče. A igrati sam — dosadno je i besmisleno. Njegova „kletva“ poprima oblik: počinje se trzati, pojačavati pritisak, mijenjati taktiku iz agresije u „ljubavno bombardovanje“. Pokušava pronaći novu polugu. I taj trenutak je najopasniji. Jer se u vama može aktivirati stari obrazac: „Oh, promijenio se, nedostajem mu“. Ne. On je samo u panici i traži novi način da vas ponovo uključi u svoju matricu kao izvor energije.

Vaša snaga je u sposobnosti da vidite stvarnost. Da vidite njegovu igru, njegovu prazninu, njegovu kletvu. I da prihvatite svoje pravo da više ne učestvujete u tome. Ne prestajete samo reagovati. Počinjete vidjeti. A ono što se jednom vidi, više se ne može „ne vidjeti“.

Kako se promijenila vaša percepcija sebe nakon što ste shvatili da je njegova „kletva“ njegov problem, a ne vaša krivica? Šta ste otkrili u sebi kada ste prestali trošiti energiju na njegove iluzije?

Apsolutno sam uvjerena: što više o ovome govorimo otvoreno, to više ljudi dobija tu jasnoću pogleda. To je manje moći za manipulatore. Vaše priče u komentarima nisu samo priče. To su zrake svjetlosti koje razbijaju maglu za druge.


​(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut
www.uniqorner.com)

©Copyright