Zašto dobri ljudi postaju čudovišta - put od bola do nasilja

"Izudaran čovjek, sa izudaranim unutrašnjim djetetom može samo udarati druge, jer nema strpljenja da priča o svom bolu", napisao je Džejms Holis.

Put do nasilja često počinje traumom:

• Ponižavanjem u djetinjstvu
• Nasiljem u porodici
• Vršnjačkim nasiljem
• Sistemom koji razbija ličnost

Svako takvo iskustvo ostavlja ožiljak na duši, a ovi ožiljci počinju da govore jezikom agresije.

Agresija je često zamrznuta bol. Kada osoba doživi traumu, posebno u djetinjstvu, često ne može da se nosi sa intenzitetom svojih osjećanja. Zamislite dijete koje doživljava nepodnošljivu bol zbog izdaje, poniženja ili nasilja. Ono nema resurse da procesuira ove emocije. Ne postoji iskustvo koje bi mu pomoglo. Ne postoje riječi koje bi ovo opisale.
A onda se dešava nešto slično "zamrzavanju". Čini se da je bol prekrivena ledenom korom i da stvrdnjava. Ovo je zaštitni mehanizam psihe - neka vrsta anestezije za dušu. Ali zamrznuta bol ne nestaje. Ona ostaje unutra, kao komad leda koji gori iznutra.
Vremenom, ova zamrznuta bol počinje da se transformiše. Bespomoćnost se pretvara u želju za kontrolom. Strah postaje bijes. Doživljeno poniženje zahtijeva kompenzaciju kroz ponižavanje drugih. Zameznuta bol razdire dušu iznutra, tjerajući čovjeka da drugima nanese ono što mu je nekada bilo naneseno.

Svaki čin nasilja je pokušaj da se odmrzne nečija bol nanošenjem boli drugome. Svaki udarac je vapaj za pomoć, zamrznut u vremenu. Svaki čin okrutnosti je pokušaj da se osjeti nešto drugo osim vlastite zamrznute traume.
Ali postoji i drugi način. Bol se ne može zamrznuti, već istopiti - polako, pažljivo, u sigurnom prostoru. Možete naučiti da to osjetite, a da ne budete uništeni. Možete pronaći riječi za svoja iskustva. Možete tražiti podršku i prihvatanje.
Jer tek kada dozvolimo sebi da osjetimo bol, ona prestaje da traži izlaz kroz agresiju. Tek kada naučimo da budemo nježni prema svojim ranama, možemo biti nježni prema drugima.

MASKE NASILJA

Agresija se zna maskirati:

• Brigom prema drugima ("Ovo radim za tvoje dobro")
• Pravdom ("Oni to zaslužuju")
• Tradicijom ("Uvijek je bilo ovako")
• Ljubavlju ("Volim te, zato te kontrolišem")

ZAŠTO BIRAMO NASILJE?
Ovo je najteže pitanje, a odgovor na njega je višeslojan. Postoje razni razlozi koji se kriju u dubinama ljudske psihe:

1. Iluzija moći i autoriteta

• Nasilje stvara osjećaj moći
• Kompenzuje duboke osjećaje nemoći
• Daje privid superiornosti nad drugima

2. Način komunikacije

• Kada nema dovoljno riječi da se izrazi bol
• Jedini poznati način da drugi čuju i primijete osobu
• Komunikacijski model naučen u djetinjstvu

3. Odbrambeni mehanizam

• Napad kao vid odbrane
• Želja da osoba udari prva da je drugi ne udare
• Pokušaj sprječavanja moguće prijetnje

4. Traženje kontrole

• Stavaljanje sebe iznad situacije
• Traženje kontrole preko svojih osjećanja
• Preko drugih ljudi
• Preko sopstvene ranjivosti

5. Emocionalna regulacija

• Ublažava unutrašnju bol
• Pomaže u suočavanju sa anksioznošću
• Pruža izlaz za potisnute emocije
• Čini da se osoba osjeća živom

6. Društveno naučeno ponašanje

• Nasilje kao uobičajen način rješavanja problema
• Kulturni stavovi i tradicije
• Uticaj okoline 
• Nema drugih obrazaca ponašanja

7. Biološki faktori

• Hormonski procesi
• Poremećaji mozga
• Genetska predispozicija
• Posljedice ozljeda glave

8. Psihološka trauma

• Neprocesuirano traumatsko iskustvo
• Generacijska trauma
• Disocijacija od sopstvenih osjećanja
• Iskrivljena percepcija stvarnosti

9. Sistemski razlozi

• Strukturalno nasilje u društvu
• Institucionalizovana agresija
• Društvena nejednakost
• Normalizacija nasilja u kulturi

10. Egzistencijalni aspekti

• Pokušaj da se prevaziđe osjećaj praznine
• Želja da se dokaže sopstveno postojanje
• Borba protiv straha od smrti
• Pronalaženje smisla kroz dominaciju

11. Komponenta zavisnosti

• Adrenalin
• Zavisnost od osjećaja moći
• Navikavanje na nasilne obrasce ponašanja
• Potreba za uzbuđenjima

12. Nedostatak vještina

• Nemogućnost mirnog rješavanja sukoba
• Nedostatak emocionalne inteligencije
• Nesposobnost da se osjeti empatija

Nedostatak socijalnih vještina
Razvijanje adekvatnih socijalnih vještina pomaže da se zaustave obrasci ponašanja koji vode do nasilja. Svako od nas u nekom trenutku ima izbor: da nastavi lanac nasilja ili da traži druge načine. Uvijek postoji izlaz. To se vidi iz iskustva ljudi koji su našli snage da zaustave tok nasilja.
Počinje malim koracima: od priznavanja svog bola. Od prvog oprosta  sebi i drugima. Od odluke jednog dana da ne podignete ruku kao odgovor. Sa hrabrošću da budete ranjivi.

Ali nije dovoljno napraviti samo ličan izbor. Nasilje se ne odnosi samo na pojedinca. Ono se tiče svih nas: škola u kojima se nasilje smatra normom, porodica u kojima je svađa jedini način komunikacije, društva u kojem se sila često zamjenjuje okrutnošću; gdje se dječacima kaže "ne plači, budi muško" umjesto da ih uče da budu jaki u svojoj sposobnosti da osjećaju; gdje se "snažan karakter" miješa sa sposobnošću nipodaštavanja drugih; gdje "pokazati snagu" znači udariti, a ne pronaći mudrost da se udarac zaustavi.

Prava snaga je nešto sasvim drugo. To je hrabrost priznati svoju ranjivost. Sposobnost zaštite slabih. Hrabrost da budete nježni. Sposobnost da se kaže „ne“ nasilju, čak i kada ga svi okolo smatraju normom. 

ŠTA MOŽEMO UČINITI?

• Naučite čuti vapaj za pomoć iza maske agresije
• Stvorite sigurna okruženja za one koji bježe od nasilja
• Prestanite se pretvarati da vas se "ne tiče"
• Naučite djecu da je snaga sposobnost zaštite, a ne uništavanja
• Zapamtite da je svaka odluka na nama

​Jer svaki put kada odlučimo da na nasilje ne odgovorimo nasiljem, ovaj svijet činimo okrutnijim. Svaki put kada pružimo ruku pomoći umjesto da nekoga udarimo šakom, prekidamo ovaj začarani krug.
A možda je upravo u tome naša glavna snaga – sposobnost da se zaustavimo i izaberemo drugačiji put.

Često se iza nasilja krije priča o izgubljenoj ljubavi. O osobi koja nije dobila prihvatanje. O duši koja je zaboravila da bude nježna. Zato put ozdravljenja počinje povratkom sebi. Onom dijelu duše koji se sjeća kako da zavoli, da bude jaka bez okrutnosti, kako da živi a da ne povrijedi druge.

Jer konačno pitanje nije zašto ljudi postaju agresori. Pitanje je kako pronaći snagu da ostanete čovjek onda kada vas cijeli svijet gura ka nasilju. Kako zadržati sposobnost da budete samilosni kada vam srce krvari iz rana.


Autorka: Balandina N. Viktorovna, psiholog
​(www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE