Zašto je svakim danom sve manje normalnih ljudi?

Od djetinjstva slušamo da je samo fizička bol razlog za brigu, razmišljanje i odlazak kod doktora. Brige pripisujemo užurbanom tempu života u gradu, nedostatku sna, pogrešnom i natrpanom dnevnom rasporedu, a umor godinama. ​

U međuvremenu, liječnici pozivaju na uzbunu: tu su takođe manifestacije mentalnih poremećaja ili bolesti koje negativno utiču na funkcije mozga, a zatim polako i doslovno ubijaju naše tijelo.

Svako bi u 21. vijeku trebalo da vodi računa o svom mentalnom zdravlju i nema potrebe da se stidite posjete specijalisti za mentalno zdravlje.

Zašto sve više ljudi traži psihološku pomoć?
Zahvaljujući dostignućima moderne nauke, unutrašnji svijet osobe više ne izgleda tako misteriozno i ​​neshvatljivo. Pojavili su se alati za proučavanje moždane aktivnosti, promijenile su se metode liječenja i dijagnostike: ono što se ranije moglo smatrati manifestacijom lošeg karaktera sada se može nazvati mentalnim poremećajem ili znakom neke bolesti.

Ljudi danas mnogo više pričaju o tome kako se osjećaju i šta ih muči. Internet je omogućio pristup informacijama, a to je dovelo do toga da se osoba saznaje priče i iskustva drugih ljudi i razumije kako da u sebi otkrije znakove upozorenja. Istovremeno, obraćanje specijalistu često pomaže u rješavanju problema i povratku u normalan život, a ne vodi osobu u psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa.

Počeli smo da se opraštamo od mitova. Na primjer, broj osoba s autizmom se povećao od 1980-ih godina. Predložene su različite hipoteze za ovaj rast. Ali u stvarnosti, pristupi dijagnosticiranju bolesti su se jednostavno promijenili i definicija bolesti se proširila.
Sada je to poremećaj autističnog spektra, koji kombinuje dječji i atipični autizam, Aspergerov sindrom i Rettov sindrom. Autizam se može dijagnosticirati kod osobe koja jednostavno izgleda stidljivo i potpada pod opšteprihvaćenu definiciju introverta, ali to je ne sprječava da živi i osjeća se prilično ugodno u modernom društvu. Usput, dugoročna zapažanja pomažu da se manifestacije takvih poremećaja uoče u ranoj dobi. 

Koje bolesti i poremećaji su se pojavili u 21. vijeku
Postoji niz bolesti koje su ljekari naučili da dijagnostikuju relativno nedavno, ali su se ranije pripisivali emocionalnom stanju? Tako je upotreba magnetne rezonancije (MRI) 1970-ih godina pomogla naučnicima da pogledaju u unutrašnjost ljudskog mozga i dokažu da je depresija zaista bolest u kojoj je poremećen prenos signala između neurona zbog čega cijelo tijelo radi drugačije.
Osim toga, određene emocije, poput ljutnje, danas se smatraju ništa manje opasnim od depresije ili zavisnosti, a takođe zahtijevaju liječenje ako osoba nije u stanju da se kontroliše u takvom trenutku.

34% ljudi koji pate od mentalnih poremećaja ne zna da ima očigledne simptome: većina sve to pripisuje umoru, godinama, lošem raspoloženju ili stresu. Ljudi koji su bolesni ni ne znaju da im je potrebna pomoć.
Na primjer, ako osoba često osjeća anksioznost, vrti joj se u glavi ili ima glavobolju, iznenada ima ubrzan rad srca, često se znoji i osjeća nelagodu u području solarnog pleksusa, to možda nije obična anksioznost, već manifestacija generalizovanog anksioznog poremećaja, sa kojom se osoba teško može nositi bez ljekova. Još 2011. godine više od 29 miliona Evropljana se liječilo od ovog poremećaja. 
Ali postoje poremećaji koji su se pojavili kao reakcija na događaje u novom vijeku. Na primjer, sajberhondrija, tj. kada ljudi samostalno postavljaju dijagnozu na osnovu simptoma bolesti opisanih na internetu.

U 21. vijeku stručnjaci su počeli bilježiti sve više fobija, koje nisu zasebne bolesti, ali mogu postati njihovi prvi simptomi. Među njima je i peladofobija - strah od ćelavosti uzrokovan željom da izgledaju zauvijek mladi, kaliginefobija, strah od lijepih žena, takođe postaje sve popularnija. Ova poslednja fobija je najčešće posljedica neuspješne veze sa partnerom koji je jurio za idealnim izgledom zbog vlastitih kompleksa, a pritom se ponašao nervozno, agresivno i sebično.

Postoje i fobije koje su se pojavile zbog naučnog i tehnološkog napretka. To je, na primjer, strah od radijacije, strah od telefonskog poziva ili strah od robotike. Mnogi od nas su odgojeni da se sami suoče sa svojim strahovima. Ali pokazalo se da ni lijekovi nisu svemoćni: ako se bojite letenja avionom, sedativ neće pomoći, već će samo otupiti reakciju. Ali nekoliko sesija sa psihologom i naknadni letovi na simulatoru leta ublažit će strah.

Fobije postepeno izazivaju napade panike i dovode do mentalnih poremećaja. Stoga se ne treba nadati da će strah vremenom nestati ako ne radite na njemu. Promjene u načinu života uticale su na pojavu novih loših navika. Jedna od njih je phubbing. Ovo je nekontrolisana želja osobe da stalno bude na svom mobilnom telefonu, tj. stalno provjerava vijesti, gleda u ekran, čak i kada sa nekim komunicira lično, i jede ne ispuštajući telefon iz ruke.

Proučavajući kako ova navika utiče na porodični život, naučnici su otkrili da 46,3% ispitanika stalno doživljava phubbing u prisustvu partnera, 22,6% je to nazvalo uzrokom sukoba, a više od trećine da ih vodi u depresiju.

Ogroman uticaj pametnih telefona doveo je do formiranja sindroma fantomske vibracije, kada osoba čuje i ponekad osjeća kao da uređaj vibrira ili zvoni. Neki stručnjaci vjeruju da je to donekle slično vizualnoj iluziji kada vidimo lice ili figuru u obrisima oblaka, ali sve ovo može uzrokovati nesanicu jer osoba stalno provjerava telefon. Nedostatak sna prijeti ozbiljnim oštećenjem ćelija, zbog čega se pogoršava pamćenje, funkcionisanje imunološkog sustava, metabolizam, povećava se rizik od infarkta miokarda i moždanog udara. Danas se nesanica smatra glavnim okidačem za Alchajmerovu bolest.

Druge moderne pojave koje nam uništavaju dušu
Bez igara u dvorištu, djeca se lošije razvijaju. To ih čini povučenim, nesposobnim da pokažu empatiju, te pretjerano okrutnim i sebičnim. Igre sa vršnjacima, naprotiv, pozitivno utiču na formiranje djetetove ličnosti, jer tako djeca uče da rade sa emocijama, doživljavaju gubitke i pronalaze zajednički jezik sa ljudima različitog temperamenta. To je svojstveno prirodi i drugim društvenim stvorenjima, za koje su igre najbolji način da razumiju svijet.

Varanje u vezi/braku uzrokuje psihičku štetu svakom članku porodice, a ne samo prolaznu bol. Brak je postao neka vrsta kratkotrajne transakcije. Jučerašnja monogamija je značila jedan partner za cijeli život, današnja brak je jedan partner za jedan trenutak. Biramo osobu uvjeravajući je da je volimo isključivo zbog njene jedinstvenosti. I onda nakon nekog vremena shvatamo,ili joj dokazuejmo da on ili ona  i nisu toliko originalni. Zbog toga se izdaja partnera teže doživljava, kao da je riječ o izdaji i obmani koja traje od samog početka veze. Čovjekovo samopoštovanje pada, postaje mu sve teže vjerovati ljudima, počinje depresija, kriza, pa čak i degradacija ličnosti. Nije slomljeno samo njegovo srce, već mu je i život slomljen.

Više je ljudi na svijetu koji pate od prejedanja nego onih koji nemaju dovoljno hrane. Dostupnost jeftine, nekvalitetne hrane, zajedno sa popularizacijom brze hrane, dovela je do razvoja poremećaja u ishrani. Neki ljudi pate od anoreksije i bulimije, ugledajući se na figure manekenki, drugi odbijaju liječiti gojaznost, iako višak kilograma samo u rijetkim slučajevima može biti norma. Većina se krije iza tjelesne pozitivnosti, koja nas zaista uči da volimo sebe, ali ipak prvenstveno podrazumijevamo brigu o vlastitom tijelu i težnju za zdravim izgledom.
Društvene mreže nas ne zbližavaju, već izoluju od drugih. Kult uspjeha i prosperiteta dovodi do toga da se osoba stalno takmiči sa drugima za pažnju i iz straha da ne izgleda neprivlačno izbjegava komunikaciju. Ljudi pokazuju svoje živote drugima, ali samo kada to odgovara opšteeprihvaćenoj normi.
Buka grada nam skraćuje život. Svake godine grad zvuči sve glasnije: nivo buke u njemu je mnogo veći od onoga što se smatra sigurnim za naše zdravlje. To može biti iritantno i pokrenuti proizvodnju kortizola, hormona stresa, smanjiti našu produktivnost za 60% i stvoriti vibracije koje negativno utiču na funkcionisanje tjelesnih organa. Mi bukvalno polako ludimo ako stalno živimo u urbanoj sredini.

Šta da radimo?
Slušajte sebe, a ne riječi drugih. Ako se osjećate anksiozno, ne možete dugo da spavate bez tableta za spavanje i čini vam se da nemate snage ni za šta, obratite se psihologu. U većini slučajeva problem se može riješiti, pa će učinak biti primjetan već nakon prvih sesija. Nemojte se plašiti psihijatara: postoji mnogo privatnih doktora koji će poštovati vaše stanje i pomoći vam, posebno ako pokažete želju da radite na sebi. Teže je liječiti one koji sebe ne smatraju bolesnima.
Radite samo ono što volite.

​Ovo je jedan od principa na kojima se zasniva većina današnjih pravila koja pomažu da se riješite niskog samopoštovanja i neurotičnog stanja. Na primjer, postići ćete veliki uspjeh za kratko vrijeme u poslu koji uživate raditi, čak i ako počnete od nule.
Održavajte udobnu dnevnu rutinu.
Tijelo najbolje funkcioniše ako se većina sna odvija između 22:00 i 03:00, kada se oslobađa hormon koji najviše ublažava stres. Najveći dio mentalnog rada preporučljivo je obaviti u prvoj polovini dana, a drugu polovinu ostaviti za fizičku aktivnost. Na taj način ćete rasteretiti i tijelo i mozak.
Okružite se stvarima koje vas raduju i smiruju.
Šetajte češće na otvorenom, u parku ili šumi, u blizini vodene površine. Nakon napornog dana slušajte zvukove za koje naučnici kažu da vas opuštaju i pomažu u stabilizaciji disanja i otkucaju srca. Izbjegavajte neugodne ljude, čak i ako su to članovi vaše porodice, provodite više vremena sa onima koji vam pružaju ugodne emocije. Ne zaboravite da se bavite sportom.
​
(Autorka: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut
www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE