Zašto oni koji varaju često ne osjećaju ni kajanje ni grižu savjesti?

Ako ste ikada bili žrtva ponašanja varalice, znate koliko to može biti bolno i uznemirujuće. Ako je varalica (bio) vaš romantični partner, to je posebno obeshrabrujuće.

Ne samo da ste vjerovali toj osobi da će biti iskrena prema vama, već ste i učinili sve što ste mogli da i sami budete osoba od povjerenja.

Kako se uopšte dogodilo da vam neko bude nevjeran?
Postoje mnoge vrste prevare, ali prevara u bliskoj romantičnoj vezi čini se posebno pogubnom. Kada su partneri bliski i posvećeni jedno drugom, čini se očiglednim da bi se postavili na najviše moguće moralno tlo.

Ipak, oni koji varaju ne igraju po tim pravilima. Možda mislite da je prevara rezultat nefunkcionalne veze, one u kojoj varalice osjećaju da zaslužuju da potraže utjehu od nekoga drugog, a ne od svojih partnera. Međutim, prema Vereni Aignesberger i Tobiasu Greitemeyeru sa Univerziteta u Innsbrucku (2024), prevara i nevjera su izuzetno rašireni u bliskim vezama. Od svih mogućih razloga, uključujući i nezadovoljstvo partnerom, jedan bitan, a neispitani faktor je „moralna odvojenost“. Kada su moralno odvojeni, ljudi “odvajaju svoje postupke od internaliziranih standarda ispravnog i pogrešnog ponašanja, što im dozvoljava da djeluju protiv svog moralnog kompasa bez griže savjesti”. To vam je kao da prođete kroz prodavnicu, odlučite da određeno crveno grožđe u plastičnoj kesi izgleda dobro, pa ga krišom stavite u usta, a da o sebi ne mislite da ste „kradljivac“. U tom trenutku, iako ste možda općenito građanin koji poštuje zakone, upravo ste pokazali moralnu odvojenost. Moralna odvojenost se zasniva na pretpostavci da može postojati nesklad između onoga što znate i onoga što radite, što nije nova ideja u socijalnoj psihologiji. Razlika kod moralne odvojenosti je u tome što prolazite kroz niz mentalnih mahinacija da biste riješili taj nesklad. Kada je u pitanju nevjera, vezu za jednu noć možete reinterpretirati kao ne tako lošu kao nečiju tajnu višemjesečnu vezu. Ili biste mogli prihvatiti pristup „kada nema štete, nema greške“, misleći da ako vaš partner ne zna za nevjeru, onda u tome nema ništa loše.
Međutim, šta ako jednostavno ne mislite da nešto nije u redu? I, kako autori sugerišu, šta ako vaš partner ima sličan pogled na moral? Svrha njihove studije zasnovane na parovima bila je otkriti može li se nevjera bolje razumjeti kada oba partnera, a ne samo jedan, ocjenjuju svoja uvjerenja u moral i svoje sklonosti da se razdvoje.

Stavljanje varajućih parova pod moralni mikroskop
Koristeći podatke iz online uzorka od 236 parova (prosječne starosti 29 godina), Aignesberger i Greitemeyer su koristili ono što se naziva “model međuzavisnosti glumac-partner”  kako bi predvidjeli nevjeru iz zajedničke kombinacije pojedinaca. Rezultati moralne odvojenosti dobijeni su od oba člana u svakom paru. Dalje, autori su koristili sličnost između partnera kako bi predvidjeli zadovoljstvo vezom. Upitnik koji se ticao moralne odvojenosti  je sadržavao stavke kao što su: „U redu je širiti glasine da bi se branili oni do kojih vam je stalo“ i „Ljudi koji su maltretirani obično su učinili nešto da to navuku na sebe“ (sa skalama od 1 do 7). Autori su nevjeru procjenjivali listom ponašanja od 33 stavke koja je korištena u prethodnim studijama, u kojoj su partneri naveli (1) da li neko ponašanje predstavlja prevaru, (2) da li su počinili takvo ponašanje i (3) da li je njihov partner počinio takvo ponašanje. Primjeri ponašanja koje upućuje na varanje uključuju tajno sastajanje sa bivšim partnerom i razmjenu telefonskih brojeva sa nekom privlačnom osobom. Ključni faktor u mjerama varanja nije bio koliko se puta varanje dogodilo, već koliko se različitih tipova ponašanja smatralo varanjem, koje je osoba ili partner počinio. U cijelom uzorku, 39 posto žena i 35 posto muškaraca izjavilo je da su počinili barem jedan čin nevjere. Prva analiza kojom se testira odnos moralne odvojenosti prema ishodima veze pokazala je da su, kao što su autori predvidjeli, partneri slični u svojim rezultatima moralne odvojenosti. Drugo, partneri sa visokim nivoom moralne odvojenosti su zapravo bili manje (a ne više, kako su autori predviđali) nezadovoljni svojom vezom. Kada je u pitanju prevara, i ljudi i njihovi partneri sa visokim stepenom moralne odvojenosti su skloniji upuštanju u nevjeru, a bili su i sumnjičavi prema svojim partnerima.
Ništa od ovoga ne zvuči kao dobar recept za zadovoljstvo u vezi. Čini se da ljudi sa visokim stepenom moralne odvojenosti smatraju da je u redu raditi stvari za koje znaju, logički i moralno, da su loše. Jednom kada ovi ljudi završe u zajedničkoj vezi, oni nisu posebno sretni. Kada je u pitanju nevjera, veća je vjerovatnoća da će prevariti, ali i osjećati da to čine i njihovi partneri. Iako istraživački tim nije mjerio crte tamne trijade, koje bi se činile povezane sa moralnom odvojenošću, oni napominju da njihovi nalazi podržavaju studije o ovim neugodnim osobinama kao problemima za dobre odnose. 

Nalazi takođe sugeriraju, kako ističu autori, da ljudi koji počine nevjeru ne postupaju u skladu sa skupom moralnih standarda koji varanje smatraju prihvatljivim. Oni znaju za te standarde, a onda ipak počine nevjeru. Partneri u ovoj studiji, prema riječima autora, “otvoreno priznaju pogrešno ponašanje i ipak ga čine”.

Ima li ovdje pozitivne poruke?
Jednom kada proučite statistiku o učestalosti samopriznate nevjere, možda ćete se zapitati da li se u vašoj vezi dogodilo nešto za šta ne znate. Dobra vijest je da ako niste moralno odvojena osoba, vjerovatno ste na sigurnom terenu. Sve dok vi i vaš partner dijelite ne samo moralni kompas već i odluku da živite po njemu, postoji velika vjerovatnoća da se nijedno od vas ne bi upustilo u varanje niti bi imalo razloga sumnjati u drugog. Ipak, treba proučavati koncept moralne odvojenosti, jer i izvan predane romantične veze, možete naići na ljude čiji je stav prema moralu u najboljem slučaju sumnjiv, a u najgorem korumpiran. Možda bi bilo dobro pažljivo slušati obrazloženja koje se koriste za pravdanje ponašanja koja prelaze normalne granice. Stalne zamjerke u načinu na koji se ophode prema drugima mogu poslužiti kao upozorenje da budete na distanci od takvih ljudi. Ukratko, moralni kompas je u redu sve dok ga ljudi slijede, čak i ako tuđi moralni kompas nije isti kao vaš. 


REFERENCE:
Verena Aignesberger, Tobias Greitemeyer. Morality in romantic relationships: The role of moral disengagement in relationship satisfaction, definitions of infidelity, and committed cheating. Personal Relationships. 2024. DOI: 10.1111/pere.12552