Zašto se "grubima daje radost, a nježnima tuga"?

Onaj ko je spreman da postane bogat na bilo kom polju, onaj koga ne uništi taj talenat, postaje blagoslovljen i srećan.

Sopstvena spoznaja je velika sreća. I dok čovjek ne dovede u red svoju dušu, ne može imati tu sreću. U principu, naša sudbina je skrivena u našim željama i mladalačkim snovima. Ali koliko sam vidio talentovane djece kojima sudbina nije dozvolila da se ostvare.

Njihove otkrivene sposobnosti, slava i novac brzo bi ih uništili ili spriječili u daljem životu. Ali uvijek me je zanimala jedna Jesenjinova misteriozna fraza:

„I tačno i neshvatljivo u isto vrijeme je jedan od nas rekao: „Grubome se daje radost, a nježnome tuga.”

Čini se da ako u duši ima puno ljubavi, onda bi trebalo biti i više životne radosti. Nježna osoba ima više ljubavi u duši nego gruba, ali tuga je malodušnost, odricanje od ljubavi. Šta je poenta onda?
Tuga i melanholija nisu malodušnost. Puškin je u književnost uveo koncept svijetle tuge. Tuga i žalost su oproštaj, rastanak s nečim.
Sjetite se stare izreke „najgori gubici su oni koje ne primjećujemo“. Gruba osoba se često raduje samo zato što ne primjećuje svoje gubitke.

U stvari, mehanizam izgleda ovako:
Ljubav prema Bogu podstiče želju, volju i osjetljivost. Što je veća želja, što više osoba može postići u životu, za više ljudske ljubavi je sposobna. Sve ljudsko što steknemo, moramo izgubiti.
Dakle, ako doživimo 10 puta više ljudske ljubavi i zadovoljstva, uzimamo to zdravo za gotovo. Ali kada izgubimo 10 puta više sreće, tada imamo "mehanizam evaluacije", tada počinjemo više razmišljati. Razvoj nije samo opseg osjećaja i želja, već se povećava i skala bola. Kako se duhovno razvijamo, mogućnosti mučenja za tijelo ostaju iste, ali razmjer mentalnog mučenja postaje mnogo veći. 
Stoga, što je osoba duhovno razvijenija i svjesnija, to dublje i akutnije može doživjeti bol, a ne može svako izdržati ovu bol. Svjesna i duhovno razvijena osoba puna ljubavi će mnogo više patiti od grube, neotesane i nesvjesne osobe.

U tom slučaju možete odabrati nekoliko putanja ili načina.

• Prvi način: ako ne možete izdržati patnju, tada počinje bolest, nesreća ili smrt.
• Drugi način: možete degradirati, odustati od velikih osjećaja, tada će se prag boli smanjiti.
• Treći način: okrenuti se ljubavi i Bogu, tada se patnja kao što je gubitak ljudske sreće neće pretvoriti u nepremostivu muku. Nikada ne gubimo Božansko.

(Autor: Sergej Nikolejevič Lazarev
prevod i obrada: www.uniqorner.com
*
Sergej N. Lazarev je ruski psiholog, filozof, iscelitelj, istraživač zakona duhovnog života i njegovog uticaja na zdravlje i ljudsku sudbinu.) ​