Činjenica je da se čovjek neće promijeniti ako mu se sve sviđa u njegovom životu, ako mu je život manje-više ugodan i ako mu sve ide od ruke.
Zašto bi se mijenjao? Zašto bi se trudio? Zašto bi ulagao energiju bilo gdje, ako sve ide ugodno i lagodno? No, tek kada se nađemo u “slobodnom padu” počinjemo djelati, uključujemo svoj mozak do kraja i grabimo sve moguće opcije kako bismo “preživjeli i ne srušili se”, jer ovo je prirodna reakcija samo kroz instinkt preživljavanja i samoodržanja.
Dok se ne razbolimo, ne razmišljamo o zdravom načinu života. Dok ne izgubimo nešto važno, ne znamo da cijenimo ono što imamo i da budemo otvoreniji za ono što se dešava. Ne učimo da prihvatamo ništa bez buke i muke. Treba nešto da nas "trgne" da bismo se osvijestili.
Sve dok se ne nađemo napušteni ili razočarani u ljubavi od strane druge osobe, ne znamo voljeti i brinuti se o sebi na odgovarajući način. A padajući, polijećemo, samo što toga često nismo svjesni. Poput ptica koje uče da lete, skaču sa visine i, dok se kreću, počinju da hvataju protok vazduha da bi poletjele. Inače će udariti o zemlju. Ako se osjećate kao da sada padate, nasmiješite se i raširite krila! Trenutno vas Univerzum čvrsto drži za ruke. Ovo je njegov način da vas podigne više, i ovako je bilo od pamtivijeka. Pred vama je veoma lijep i snažan let ka nečem novom, zanimljivom i boljem u vašoj sadašnjosti. (www.uniqorner.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|