Život poslije smrti postoji: Svjedočanstva Natalije Behtereve zasnovano na smrti njenih bližnjih

Akademkinja Ruske akademije nauka Natalija Petrovna Behtereva (1924—2008) cijeli život je posvetila proučavanju ljudskog mozga. Njen autoritet u oblasti neurofiziologije bio je neupitan.

Mnogo toga što je govorila išlo je protiv savremenih shvatanja o mozgu i svijesti, što je dalo povoda nekim neodgovornim kolegama da posumnjaju u njenu razboritost.

Na primjer, vjerovala je u proročanske snove i sama je svjedočila natprirodnim sposobnostima Vange, te je dijelila stav da je mozak prijemnik svijesti — onoga što je odvojene od mozga.

Nakon niza teških iskušenja (smrt majke, samoubistvo pastorka i smrt muža) Natalija Petrovna je stekla sposobnost da vidi ono što, možda, ne bi trebalo vidjeti. Upravo su je tužne okolnosti dovele do ovog neobičnog dara.

Ovo je njena priča i svjedočanstvo:
"Sin Alik, doktor, lijep, pametan, beskrajno voljen, ali težak, nazvao je noću i rekao da će sebi oduzeti život i da želi da se oprosti od oca prije smrti. Muž me je zamolio da odem kod njega. Već smo jednom njegovali Alika nakon teškog trovanja krvi, doslovno ga čudom vratili iz mrtvih.

Da ne gubim ni sekunde, odmah sam pozvala hitnu pomoć i pojurila kod sina. Pred zatvorenim vratima njegovog stana zatekla sam zbunjene ljekare — na zvono se niko nije odazivao, i odjednom sam samo ja osjetila jak, kao u anatomiji, miris leša, kojeg nije bilo i nije ga moglo biti ni po kakvoj logici, i tada sam shvatila — sve je gotovo. Sina više nema."

Kako je mogla osjetiti taj miris, ako Alikovo tijelo u tom trenutku još nije ni stiglo da se ohladi?

Evo kako je ona sama o tome pisala:
"Kada su donijeli ključeve i otvorili vrata, Alik je mrtav ležao na kauču, s omčom oko vrata. Jedan pokret — i mogao se sam spasiti. Moguće je da je zategao omču tek kada je čuo našu galamu pred vratima. Možda je računao i nadao se da ćemo ući i stići ga spasiti. Njegovo srce se zaustavilo svega nekoliko minuta ranije."

Po svemu sudeći, taj „miris“ nije dolazio od fizičkog tijela. I više od toga, ubrzo je osjetila isti takav „miris“ i kod svog još živog muža.

"Uzela sam slušalicu i kao automat sve ispričala mužu. Ja i moja bliska prijateljica R. V. vratile smo se kući. I ponovo sam samo ja na pragu osjetila isti onaj ledeni miris leša. Nekoliko sekundi — i osjećaj je nestao. Muž je otvorio, spolja miran, saslušao nas, donio narezanu lubenicu i rekao da ide spavati. Pred zoru je doživio moždano krvarenje i nije ga bilo moguće spasiti.
Još jednom: taj miris leša nije mogao dolaziti od tek preminule osobe (pogotovo kroz vrata), a još manje od žive osobe. To je bilo neko priviđenje, predosjećaj koji je proradio na podsvjesnom nivou u djeliću sekunde, kao okidač, i odmah izazvao sjećanje na anatomiju (koje se kod nje povezivalo s mirisom leša) prije nego što je uspjela to svjesno razumjeti."

Dakle, ova pojava je iste prirode kao i proročanski snovi koji su joj se javljali nekoliko puta tokom života. Evo ih:

Ali odakle onda dolazi to predosjećanje — i ne samo predosjećanje, nego tačno ZNANJE? Očigledno, u stanju stresa ljudska duša može trenutno uhvatiti signale iz Informacionog polja Zemlje, gdje su svi događaji koji su se ikada desili ili će se tek desiti već „zapisani“, i svaki trenutak traje stalno.

S ove tačke gledišta nema razlike između prošlosti, budućnosti i sadašnjosti, između živih i mrtvih. Zamisliti to, dok smo s ove strane granice, naravno, to djeluje nemoguće. Ograničeni smo našim zemaljskim okvirima, našim shvatanjem vremena i prostora, koji su, prema Kantu, samo apriorni oblici čulnosti…

Natalija je takođe imala proročki san o smrti svoje majke, koji se desio dvije sedmice prije tog tužnog događaja.
U julu 1975. godine Natalija Petrovna poslala je svoju majku u sanatorijum kod Krasnodara. Ubrzo je dobila od nje vedro i optimistično pismo u kojem je majka uvjeravala da se osjeća bolje, izlazi u vrt da sjedi na suncu. Natalija Petrovna se jako obradovala.

Citiramo odlomak iz njenih sjećanja:
"A nakon nekoliko dana sanjam san — u snu se budim, oblačim, čujem zvono na vratima i poštar donosi telegram: „Vaša majka je umrla, dođite na sahranu“. Dolazim u selo, prepoznajem ljude o kojima je majka pisala, sve ih zovem po imenima. Kažu mi: „Treba ići u mjesni ured.“
Budim se u očaju i suzama i želim odmah letjeti u Krasnodar. Muž i prijatelji me smiruju, blagonaklono me tapšu po ramenu: „Pa vi ste naučnica, mudra žena, proučavate mozak, kako možete vjerovati snovima, pogledajte kakvo je pismo dobro, uskoro će se vaša majka vratiti!“ I tako su me uvjerili da sam odustala od svoje namjere."

A otprilike dvije sedmice nakon tog sna, u augustu, Natalija Petrovna je dobila telegram s potpuno istim tekstom kao u snu: „Vaša majka je umrla. Dođite na sahranu“.

"Dolazim. Na sahrani prepoznajem sve o kojima je majka pisala. Idem u mjesni ured po potvrdu o njenoj smrti. Da, znala sam koliko je majka bolesna, brinula sam se za nju, u snu je ta briga isplivala i dobila jasan oblik. Ali zašto sam predvidjela baš ovu smrt, a ne neku drugu? Možda je majka mislila na mene u posljednjem trenutku. Ili je njena duša u trenutku odvajanja od tijela dotakla moju svijest. Zašto nastaju ovakvi snovi, zasad ne mogu odgovoriti. Ali vjerovatno ih treba slušati."

Jer joj se u snu sve pojavilo do najsitnijih detalja – i tekst telegrama, i potvrda u mjesnom uredu. I štaviše – sanjala je to u trenutku kada se opšte stanje majke poboljšavalo. To znači da se taj san teško može objasniti njenom zabrinutošću.

Najvjerovatnije je zaista došlo do kontakta s majčinom dušom ili do izlaska u informacijsko polje Zemlje, gdje su svi događaji kao da su „zapisani na tvrdim diskovima“ Univerzuma. A samim tim – tamo se sve čuva, uključujući i duše umrlih. Kako se kaže u Bibliji – „Kod Boga su svi živi“.

Nažalost, savremena nauka ne posmatra ovakve pojave kao stvarno postojeće, već ih radije „gura“ u oblast psihijatrije. I najžalosnije je to što su se psihijatrijske dijagnoze u posljednje vrijeme počele koristiti u borbi protiv drugačijeg mišljenja u nauci. Pod taj pritisak dospjela je i Natalija Behtereva. Počeli su je optuživati za psihičke poremećaje koje su povezivali sa starosnim promjenama mozga.
Ali Behtereva je polazila upravo s pozicije naučnog istraživača. Činjenice paranormalnih pojava postoje i treba ih proučavati bez obzira na to da li se uklapaju u okvire zvanične nauke ili ne.

​Evo šta piše njen sin Svjatoslav Medvedev:
"Behterevoj nisu mogli oprostiti to što je doticala ono najskrivenije: kako mozak upravlja psihičkom aktivnošću. Materijalisti nisu sposobni do kraja povjerovati da svo bogatstvo našeg unutrašnjeg svijeta obezbjeđuje svega litra i po želatinozne materije (...)"

Tako je, na primjer, Natalija Behtereva imala hrabrosti da kaže da Vanga, koja je razgovarala s dušama umrlih, nije nikakva varalica i da postoje određene mogućnosti mozga o kojima nauka zasad ništa ne zna.

Behtereva je otvoreno govorila o stvarima koje materijalistička nauka još ne može proučavati ni dokazati, jer nema odgovarajuće instrumente. Upravo zbog toga bila je izložena progonu u „komisiji za pseudonauku“ pri Ruskoj akademiji nauka, gdje su protiv nje oštro nastupali ne biolozi i medicinari, nego upravo fizičari, koji su na taj način branili trenutno stanje materijalizma.

Pomenimo još i Natalijin proročki san o njenom ocu. Svoj prvi proročki san — o ocu, Petru Vladimiroviču Behterevu — vidjela je kada je imala oko 13–14 godina. Natalija Petrovna imala je vrlo dobar odnos s ocem. Sjećanja na njega grijala su je tokom cijelog života.

Obično u porodicama majke vole djecu bezuslovno, a očevi (ako to, naravno, nisu samo „vikend očevi“ koji sve dozvoljavaju samo da ih dijete ne uznemirava) zahtijevaju i usmjeravaju. U porodici Behterevih bilo je obrnuto: otac je volio djecu bezuslovno, kao što to obično čine majke. Majka je, naprotiv, bila stroga i zahtjevna. Ona je insistirala da Nataša napusti baletsku školu u koju je jedva uspjela upisati se, jer je svoju kćer vidjela kao buduću naučnicu.

I tako, u septembru 1937. godine, sanjala je san o ocu.

U tom snu otac je stajao u dalekom uglu hodnika u laganom ljetnom odijelu. Pod na tom dijelu hodnika gdje je stajao otac počeo je polako da se podiže, a niz njega su počele padati bronzane i porculanske figurice koje je on veoma volio. Pokušavao je da se održi, ali je ipak pao i otkotrljao se dolje. Između podignutog dijela hodnika i zidova pojavili su se plameni jezici.

Sljedećeg dana (ili dan kasnije, Natalija Petrovna se nije tačno sjećala) Petra Vladimiroviča Behtereva su uhapsili. Nakon pet mjeseci bio je strijeljan.

Kako se ovaj san može objasniti sa stanovišta materijalizma? Kakva je uopće priroda proročkog sna? Klasični materijalizam, zapravo, u potpunosti negira takav pojam. „San je neviđena kombinacija viđenih utisaka“, prema definiciji akademika Sečenova. To jest, nagomilavanje pojedinačnih slika koje su se tokom života zabilježile u podsvijesti čovjeka. A ako se nekome učini da je u snu vidio neko „predviđanje“ i da se ono kasnije ostvarilo — to je ili slučajna podudarnost ili je čovjek na javi znao da sve vodi ka tome, pa je podsvijest u snu „odigrala“ njegovu zabrinutost.

Ali je malo vjerovatno da su se u porodici Behterevih pred djecom vodili takvi razgovori da bi tinejdžer živio u stalnom strahu i brizi za oca. Zato se držimo drugog objašnjenja prirode proročkog sna, koje je povezano s putovanjem duše u Informaciono Polje Zemlje, gdje ne postoji razlika između događaja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pa je samim tim moguć kontakt s dušama umrlih.

Tokom svog života Natalija Petrovna Behtereva vidjela je ukupno 4 proročka sna. 

​
​(Pripremila: Martina Petruhin
www.uniqorner.com)

©Copyright