Znakovi da neko prebacuje bolest na vas. Savjeti kako se zaštititi

Postoje stvari koje ostaju neprimjetne dok vas lično ne dotaknu. Čini se da je bolest samo vaše tijelo i vaši osjećaji. Ali u stvarnosti, ona može dolaziti preko tuđih ruku, riječi i emocija.

Ljudi svoje bolesti ne nose samo sebi, već i onima koji su pored njih, i to se često dešava potpuno neprimjetno.

Dok je mladost još u punom jeku, tijelo se lako i bez napora nosi s opterećenjima, bolesti prolaze mimo nas ili se brzo liječe. Druženje donosi radost, razgovori o zdravlju djeluju banalno, a neprijatnosti svijest lako filtrira. Ali čim pređemo tridesetu godinu, odnos prema bolestima više nije tako lagan. Kao da bolesti postepeno preuzimaju vodeću ulogu u životu, pa ih počinjemo primjećivati ne samo kod sebe, nego i kod drugih.

„Pretjerano saosjećanje sa tuđom patnjom može uništiti onoga ko osjeća, a da pritom nikome ne pomogne.” (Karl Jung)

Šta znači „prebacivanje bolesti“
Empatija je jedno od najvećih dostignuća evolucije. Viši primati, a zatim i čovjek, naučili su osjećati tuđu bol i reagovati na nju. Ako niži sisar padne, njegovi pripadnici ga neće spašavati, dok viši hoće. Tako funkcioniše naša društvena priroda.

Čovjek ne može samo razumjeti tuđu bol – on je može i osjetiti. Kada emocionalno opterećenje postane preveliko, tuđa bolest počinje djelovati gotovo kao vlastita, i tada dolazi do „prebacivanja“. To se ne dešava svjesno. Ponekad je dovoljno samo slušati priču o običnoj prehladi da osjetite umor, težinu i tjeskobu, kao da i sami ležite s temperaturom.

Često mislimo da osjećamo tuđu bol, a zapravo je proživljavamo kao svoju.

Karakteristični znakovi prebacivanja bolesti

1. Previše emocija u jednostavnim situacijama
Ako osoba priča o povišenoj temperaturi ili curenju nosa uz dramatične detalje, žali se na doktore, zdravstveni sistem ili traži krivce među bližnjima, to je prvi signal. Slušalac se nesvjesno uključuje u tu dramu i počinje osjećati tuđu bol kao vlastitu.

Istraživanja pokazuju da snažna emocionalna uključenost aktivira dijelove mozga odgovorne za bol i stres, takozvanu „neuronsku mrežu saosjećanja“. To znači da mozak bukvalno reaguje na tuđu bolest skoro kao na svoju, povećavajući nivo kortizola i izazivajući umor.

Pretjerano emocionalno uranjanje u tuđu bol nije samo saosjećanje – to je preuzimanje vaše nervne ravnoteže.

Čak i ako spolja samo mirno klimnete glavom, tijelo reaguje: puls se ubrzava, pojavljuje se napetost u ramenima i osjećaj težine u grudima.

„Empatija je veliko dostignuće čovjeka, ali bez granica ona se pretvara u emocionalno ropstvo.“ (Džon Bredšo)

2. Nemogućnost da pobjegnete od razgovora
Red u ambulanti, čekanje potvrde, kasa u prodavnici ili čak slučajan susret u autobusu mogu se pretvoriti u emocionalni lavirint. Ne možete samo proći pored toga – priča vas doslovno uvlači u tuđu bolest.
Istraživanja Univerziteta Kalifornije pokazuju da se „socijalna zaraza stresom“ dešava čak i pri pasivnom posmatranju: mozak registruje emocije druge osobe, a tijelo počinje fiziološki reagovati – ubrzava se rad srca, mišići se zatežu, a sposobnost koncentracije opada.

Psihološka literatura takođe navodi: „Kada smo fizički prisutni pored osobe koja prolazi kroz bolest, nesvjesno preuzimamo dio njenog emocionalnog tereta.“

Tako čak i kratak „bolesni“ razgovor u redu može iscrpiti energiju, posebno ako se redovno ponavlja.

3. Razgovori o posljedicama i komplikacijama
Rečenice poput: „Šta ako grip udari na bubrege, jetru ili uši?“ ili „Ne daj Bože komplikacija“ aktiviraju tjeskobu kod slušaoca. Čak i najbezazlenija prehlada u takvom prikazu pretvara se u katastrofu.

Prema istraživanjima Univerziteta Harvard, razgovori o hipotetičkim negativnim ishodima direktno povećavaju nivo kortizola i adrenalina, izazivajući fizičku i emocionalnu iscrpljenost.

Emocionalna uključenost prerasta u stres, a mozak usmjerava pažnju na prijetnju, uskraćujući sposobnost racionalnog sagledavanja sadašnjeg trenutka.

Tuđa tjeskoba brzo postaje vaša vlastita, pa se počinjete osjećati iscrpljeno čak i kada ste potpuno zdravi.
To objašnjava zašto nakon takvih razgovora imate osjećaj da je cijeli dan potrošen na tuđe patnje.

4. Razgovaranje i razmišljanje o neizlječivosti i invaliditetu
Kada razgovor skrene na „skoru smrt“, „neizlječivu bolest“ ili „invaliditet“, to više nisu samo riječi – to postaje emocionalni vampirizam. Energija bolesti doslovno prelazi na slušaoca, izazivajući osjećaj težine, umora i tjeskobe.

Istraživanja iz oblasti psihosomatike pokazuju da stalno uranjanje u tuđe negativne scenarije povećava nivo upalnih markera u organizmu i čak može uticati na krvni pritisak i imunitet.
U takvim situacijama čovjek prestaje biti samo posmatrač – postaje saučesnik tuđe bolesti na energetskom nivou. Čak i minut razgovora s osobom sklonom pretjerivanju posljedica bolesti može izazvati emocionalnu iscrpljenost, razdražljivost i osjećaj fizičke slabosti. Ovaj fenomen posebno je izražen kod ljudi s visokim nivoom empatije – oni doslovno „osjećaju“ bolest na sebi.

Upravo takve situacije psiholozi nazivaju „prebacivanjem bolesti“. Ono ostavlja osjećaj praznine, težine u duši i tijelu te umora koji ne nestaje ni nakon kafe ili šetnje.

Kako se zaštititi
Najjednostavniji i najefikasniji način jeste distanciranje:
Ako se radi o nepoznatoj osobi koja se žali na zdravlje – otvorite knjigu, pogledajte telefon ili stavite slušalice. Tuđa uvrijeđenost nije vaša obaveza.
Ako se radi o kolegama, prijateljima ili bliskim osobama – promijenite temu. Možete reći nešto neutralno poput: „Biće sve dobro! Ozdravi brzo!“ i pažljivo preusmjeriti razgovor.

„Čuvajte sebe isto onako kako brinete o drugima, jer će vam snaga nestati prije nego što uspijete pomoći bilo kome.“ (Viktor Frankl)

Ne pokušavajte se potpuno „uključiti“ u tuđu bol. Empatija je lijepa osobina, ali ako vas iscrpljuje, tada postaje destruktivna.
Zaštititi sebe znači poštovati vlastite granice i ne dozvoliti da tuđa bolest prodre u vaše tijelo i um.

Tuđa bolest nisu samo riječi. To su emocije, tjeskoba i energija straha koju osoba nosi sa sobom. Umijeće da to ne preuzmete na sebe važna je vještina, kako za mentalno zdravlje tako i za fizičko stanje.
Čuvati sebe u svijetu tuđe bolesti nije sebičnost. To je način da sačuvate snagu i zdravlje kako biste ostali povezani sa stvarnim životom, a ne s brigama drugih ljudi.
Ako osjećate umor nakon susreta, razgovora ili telefonskih poziva – možda neko na vas prebacuje svoje bolesti. A najbolji način da se zaštitite jeste da nježno, ali odlučno postavite granice.

Možemo saosjećati, ali ne moramo nositi tuđu bol.
Čuvajte sebe. Vaša snaga nije resurs za sve oko vas – ona pripada samo vama.


​(Pripremila: Slavica Dević
www.uniqorner.com)

©Copyright