|
Greške koje blokiraju našu svijest imaju veze sa zapadnjačkom sklonosti da prekidamo određene procese, koji ne zavise mnogo od nas, već imaju svoj ciklus.
Usvojili smo ideju da možemo preuzeti kontrolu nad svime, iako to nije istina. Svaki proces postoji jer mora postojati upravo takav kakav jeste i treba mu vremena da se okonča. Svaki proces ima svoj početak i svoj kraj, ne kada mi želimo, već kada se jednostavno desi. Za budiste, na primjer, ova želja da se interveniše u svemu kako bismo promijenili stvarnost vodi do različitih greški koje blokiraju svijest. To je slučaj kada poričemo ono što nam se događa ili kada postupamo nepredvidljivo u rješavanju nečega što nas muči.
I tako se dešava da umjesto da se približimo izlazu, gradimo prepreke. Za kulturu Dalekog istoka, svijest znači sposobnost da se vidi, osjeti i razumije sadašnji trenutak. To je jasnoća koja dolazi samo kad uravnotežimo svoja osjećanja i inteligentno se bavimo našim željama.
Naš život nije prilagođen. I zato smo mi oni koji moramo naučiti da "tečemo" uz naše živote. Da bi se to postiglo, važno je saznati koje pogreške blokiraju svijest. Postoje tri glavne greške. 3 greške koje blokiraju našu svijest 1. Opsjednuto traganje za nečim Sam koncept traganja/traženja nečega znači napuštanje ideje da je nešto samo po sebi dovršeno. Opsesivno traganje ide ruku pod ruku s napetošću, između želje za pronalaženjem nečega i neznanja gdje se to nalazi i gdje da tragamo. Svako ovakvo traganje donosi određenu patnju. Ali kad smo opsjednuti tragači, blokiramo našu svijest. Govorimo o traganju za istinom, odgovorima ili iskustvom. Često to činimo jer počinjemo od ideje da će se nešto radikalno promijeniti ako pronađemo ono što tražimo. To nikad nije slučaj. Ipak, neki ljudi ulažu sva svoja očekivanja kako bi pronašli to "nešto". Sadašnjost nam pruža sve što nam treba. Ona nam nudi odgovore i ono što zaslužujemo, ono što razumijemo i što možemo shvatiti. Sve što nemamo, ne znamo ili ne doživljavamo ovdje i sada jednostavno nije naše. Opsesivno traganje nas samo zbunjuje. 2. Želja za prisilnim promjenama Određene promjene nastaju kada se stvore pravi uslovi. I na prirodan način. Promjena je nešto što sama teče kada smo za nju spremni. Zato nema smisla siliti je.
Osvijestite svoje misli, osjećanja i ponašanja bez osude. Pokretanje unutrašnjeg "rata" sa samim sobom jedna je od onih pogrešaka koje blokiraju našu svijest. Kada postanemo uključeni u ono što jesmo, mislimo i osjećamo, negativni aspekti automatski počinju gubiti snagu.
Ne moramo kažnjavati sebe niti se boriti. Ako nismo promijenili jedan od aspekata koje smatramo neugodnim, to je zato što još uvijek nismo u potpunosti razumjeli šta i kako treba promijeniti. Kada nešto razumijemo i shvatimo, onda pronalazimo i rješenje. 3. "Moram" biti ovo ili ono Ono što namećete sebi nije nikakva dužnost. Ima mnogo toga što "moramo" biti, što nam je strano i što često "olako" preuzimamo. To rezultira ciklusima u kojima se osoba ne uspijeva prilagoditi svojim "receptima", ali ih ni ne odbacuje. Rezultat je stalni osjećaj krivice. "Moraš" samo vodi do povređivanja sebe. Izvlači nas iz naše suštine, završavate tako što igrate nametnute uloge i strahu da nećete sipuniti tuđa očekivanja. To je situacija koja nas tjera da se udaljimo od sebe i postanemo zbunjeni. S jedne strane, to nas sprečava da saznamo ko smo zaista, a s druge strane dovodi do trajnog unutarnjeg sukoba. Dužnost je jedino ono što prirodno prolazi. Ove greške koje blokiraju svijest imaju veze sa našom tendencijom izbjegavanja stvarnosti i pokušaja siljenja nekog procesa, odnosno ometanje njegovog prirodnog toka. To događa zato što nama upravlja naš ego. Naš unutarnji nagon nas tjera da stavimo naš ego iznad stvarnosti. Kao rezultat toga, ne samo da ne vidimo ili ne razumijemo stvarnost, već i patimo.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
Arhiva
June 2024
Kategorije
All
|