3 mita o duhovnosti koja nas sprečavaju da živimo u potpunosti

Kada vam se počne buditi vaš lični osjećaj duhovnosti, lako se možete pogubiti u svim dezinformacijama koje se šire putem interneta i u brojnoj literaturi do koje je danas lako doći. ​

Kako počnemo raditi kroz vlastite misaone programe i sisteme vjerovanja, neki dodatni sistemi vjerovanja mogu se "instalirati" i djelovati kao virusi unutar našeg bića. Ti su virusi zapravo samo lažna uvjerenja i duhovni mitovi koji se ugrađuju u nas i mogu nas spriječiti da živimo potpuno i autentično. ​

Evo tri vrlo česta duhovna mita koja nas blokiraju da živimo u potpunosti:

​1. Duhovnost je sistem vjerovanja
​Duhovnost nema nikakve veze sa novim nizovima misli u vašoj glavi. Kada se ljudi prebacuju sa jednog pogleda na svijet ili religije na drugi, to obično dolazi u obliku prebacivanja sa jednog sistema vjerovanja i usvajanja nove ideologije.
Najveći duhovni mit je da je duhovnost samo još jedan sistem vjerovanja koji moramo usvojiti. Ponekad završavamo u brkanju duhovnosti s nekakvim New Age sistemima vjerovanja, umjesto da je smatramo zrelom vještinom, načinom interakcije s mišlju i osjećajem i odnosom s sadašnjim trenutkom.
Umjesto prisutnosti, emocionalnog ovladavanja, komunikacije, samoostvarenja, samosvijesti, najviše pažnje dobivaju stvari poput kristala, kanaliziranja, proricanja i slično. Nema ništa loše u tim stvarima, ali je li duhovnost usvajanje vjerovanja u novo polje studija? Ili se radi o samootkrivanju i potrazi za mudrošću?
Gurui, mističari, majstori i učitelji koji su nas nadahnjivali stoljećima nikada nas nisu učili onome u što treba ili moramo vjerovati. Učili su nas stvarima koje bismo mogli otkriti i doživjeti kroz razmišljanje, meditaciju i introspekciju. Duhovnost nije sistem vjerovanja niti religiozna ideologija. To je način života.

2. Duhovnost je (naporan) posao
​Duhovnost ne bi trebala biti neki teški zadatak sa kojim se jedva nosite. Nažalost, ponekad nas uče da je duhovna praksa vrlo iscrpljujući rad.
Često nas savjetuju: Meditirajte, razmišljajte, bavite se jogom, vodite dnevnik, šutite, uzdignite se, ostanite prizemljeni, postanite prosvijetljeni, ostvarite Kristovu svijest itd. Ponekad to može biti previše naporno ako duhovnost smatramo nekom vrstom prakse ili stanja uma koje želimo dosegnuti.

Duhovnost se odnosi na povratak u vaše prirodno stanje, a vi to činite time što postajete "ništa" i ne ulažete nikakav napora. Što više uvjerenja, očekivanja, namjera i želja odbacite (onih koje su vam nametnute), to postajete autentičniji i bliže ste svom izvoru.
Duhovnost nije nešto što sami po sebi "činite" ili "radite". Svijest u i o sadašnjem trenutku, ćutanje i oslobađanje od vezanosti i želja ne iziskuju nikakav napor i rad. Sve što zaista zahtijeva je da se opustimo u svom prirodnom stanju i da prihvatimo to stanje. To nije zadatak, posao ili popis obveza.

3. Živjeti duhovno znači živjeti sretno
Živjeti duhovno ne znači živjeti sretno. U stvari, po prvi put možete postati krajnje nezadovoljni kada počnete vidjeti svoje vlastite sjene i demone kako odjekuju u vama. Što više meditirate, više vidite. Što više postajete iskreni prema sebi, to više shvaćate da imate prostora za rast. Duhovnost se sastoji u rušenju neistina, a to može biti vrlo neugodan proces.
Kako se počinjete duhovno buditi, tako ćete postajati i mnogo osjetljiviji na negativne emocije i energije oko vas. Počinjete uočavati što nije u redu sa društvom, čovječanstvom i cijelim svijetom. Ponekad biti duhovan znači biti tužan, razočaran, zgrožen i ljut.
To je zato što nas duhovnost podstiče da se suočimo sa tamom, da budemo u interakciji sa njom i da učimo iz nje. Nema mjesta za apatiju, neznanje ili bahatost.
​​Nije uvijek riječ o leptirima, svijetlim bojama i dugama. Riječ je o iskustvu punog raspona ljudskih osjećaja i učenju od svakog od njih. Sve se na kraju vraća ljubavlju, ali tek nakon što je putovanje poslužilo svrsi, podučavajući nas ono što trebamo znati.

​Suprotno onome što slušamo o duhovnosti, ona nema veze sa uvjerenjima i vjerovanjima u našem umu, ona nije iscrpljujući posao i ne radi se uvijek o stanju čistog blaženstva. Radi se o tome da živimo potpuno, iskreno, otvoreno i pošteno. U konačnici je riječ o samovladavanju i samoostvarenju, a do toga nikada ne može doći bez imalo boli i patnje.
Ako ste zbunjeni, ako vam je neugodno i prolazite kroz razdoblje borbe, onda ste zapravo na pravom putu.

(obrada sa:
higherperspectives.com)