7 mitova o karmi

Iako je karma duboko utkana u naše svakodnevno postojanje, oblikujući naš život i usmjeravajući našu evoluciju, ona je u velikoj mjeri i pogrešno shvaćena.

Te, samo podizanjem svijesti i širenjem znanja o karmi, možemo se nadati da ćemo poboljšati svoj život i stvoriti saosjećajnije i razumnije okruženje oko nas. Evo nekoliko široko rasprostranjenih mitova o karmi.
​
Mit 1 - Karma je osvetoljubiva
Kao univerzalni zakon namijenjen održavanju sklada i ravnoteže kroz božansku pravdu, među dijelovima veće cjeline zvane Bog, karma je sve samo ne osvetoljubiva. Ona je poučna i pravedna, a ne osvetoljubiva. Ona teži pročišćenju, a ne kažnjavanju. Kroz karmu se teži uklanjanju destruktivnih poroka i obrazaca koji pogađaju ljudsko ponašanje, uzrokujući patnju i razdvajanje, tako da možemo naučiti živjeti ovaj život sa više ljubavi i razumijevanja.

Mit 2 - Karma je sudbina
Karma nije unaprijed određeni plan života. To je dinamični i stalno mijenjajući skup uticaja koji određuju što je potrebno za pročišćavanje i uravnoteženje nevolja naše duše koji nam takođe pomažu da prevladamo neznanje i tamu. Dobra karma zarađena u prošlim životima donosi nam mnogo lakih prilika za razvoj i rast. Slično tome, svjesna spremnost da popravimo lošu karmu naše prošlosti može promijeniti lošu i tešku sudbinu sa kojom smo rođeni.
Kroz pažljivo biranje postupaka, širenjem svijesti i snagom volje, možemo prekinuti "uže" loše karme i unaprijediti svoju sudbinu.

Mit 3 - Ako stvorim dobru karmu, rodiću se u luksuzu
Božanski zakoni nisu vođeni ljudskim potrebama i željama. Oni su oblikovani tako da podržavaju istinu i čistoću. Duše biraju određena iskustva kako bi naučile određene lekcije, razvijale hrabrost i empatiju. Iako nam dobra karma donosi određene blagodeti, ona su obično usklađena sa namjerom duše i planom njenog razvoja.
Ako duša koja zaslužuje kraljevsku udobnost odabere da se duhovno razvija, možda će radije biti rođena kao sin hramskog sveštenika, a ne kao kralj, jer će imati puno više prilika za služenje ljudima, učenja o mudrosti, uključivanje u duhovne prakse a da ipak ne treba brinuti o hrani ili skloništu.

Mit 4 - Teškoće ili patnje znači da imamo lošu karmu
Mnoge stare duše biraju teške živote tako da mogu pomoći i sebi i drugima da rastu. Radeći to, one grade dobru karmičku, umjesto da je narušavaju. Kada duša pristane živjeti život u invalidskim kolicama ili se utjeloviti kao autista, ona pomaže svojim roditeljima i skrbnicima na zemlji da razviju strpljenje, toleranciju, velikodušnost, empatiju i ljubav.
Patnja takvih ljudi može se činiti posljedicom loše karme, ali vjerovatnije je da su to karme dobrih i vrlo naprednih duša jer je potrebna ogromna hrabrost i žrtva da duša odabere tako težak život.

Mit 5. - Karmu se ne može ublažiti
Oni koji duboko razumiju kako funkcioniše život, prepoznaju da se karmički otisci i tragovi mogu uravnotežiti svjesnim silama i naporima. Drugim riječima, shvataju da učinke loše karme mogu suzbiti obuzdavanjem negativnih misli, otpuštanjem nižih tendencija, izdizanjem iznad dualnosti, i učenjem davanja i opraštanja. Kontrolom poroka i njegovanjem uvida, prihvatanjem, strpljivošću i voljnom predajom može se smanjiti uticaj loše prošlosti. Karma je mudra učiteljica.
Ako učenik spontano nauči svoje lekcije, karma voljno smanjuje poteškoće namijenjene učenju.

Mit 6. - Naš guru će otkupiti naše grijehe i loše karme
Guru nam može pomoći dok se krećemo kroz tamu, ali ne može ublažiti naše karme. Pomaže nam da vidimo jedinstvo svih stvari. Karma nas uči ovu lekciju kroz konkretno, tj. uzroke i posljedice. Nerešavanjem uzroka (misli, govora i radnji) koje smo pokrenuli, dovodi nas do nepokolebljivih učinaka (patnje).
"Otkupljujući" našu karmu (tj. oslobađajući nas nje), guru bi nas lišio mogućnosti učenja i rasta. Pravi guru to nikada neće učiniti jer je njegova jedina briga naše duhovno pročišćenje i evolucija.

Mit 7. - Što ste duhovniji, to će vas karma bolje zaobići
Mnoge internet teorije šire tvrdnju da se karma ne važi za one ljude koji su duhovniji od ostalih.  To je zabluda. Karma je univerzalni zakon na zemaljskoj ravni. Jedina mogućnost da se karma zaista ukloni u budućnosti je možda ako bi svi naučili nesebično voljeti. To ostaje daleki san u ovom stanju sveopšte ljudske pohlepe i interesa.
Prije mnogo stoljeća, učena teozofkinja, Annie Besant rekla je da je jedini način da budemo slobodni „proučavati karmu i primjenjivati ​​to znanje na naš sopstveni život“. To važi i dan danas.