Gdje odlazi duša nakon smrti?

Gdje odlazi duša nakon smrti? Svi postavljaju ovo pitanje prije ili kasnije. Međutim, sadašnja naučna paradigma ovdje teško može biti od koristi. ​

Odgovor tražiocima nudi ezoterični pogled satkan od vodećih duhovnih koncepata. Dakle, šta čeka čovjekovu dušu nakon završetka ovozemaljskog života i gdje ona odlazi nakon smrti?

Mistici odgovaraju ovako:

1. PRVA FAZA - VRATA U ASTRALNU RAVAN
Dok je osoba živa, njena svijest je u tijelu, i na mnogo načina se čovjek poistovjećuje sa njom. Fizičko tijelo je najgušća ravan od 7 ljudskih tijela, stoga su fizički osjećaji najočigledniji psihi.

Nakon smrti, duša gubi kontakt sa tijelom, i kreće se iz materijalnog prostora fizičkih senzacija u astralni svijet. U ovom svijetu svijest nije ograničena gustom stvarnošću, ovdje se sve događa odjednom. Svaka misao se odmah realizuje, svaka emocija dobija najsjajniju boju. Šta će se dogoditi sa dušom nakon smrti u velikoj mjeri zavisi od načina razmišljanja osobe tokom života.
Stanje duše nakon smrti u velikoj mjeri zavisi od toga kako je čovek razmišljao tokom života i koliko je bio harmoničan odnos između njegovog unutrašnjeg „ja“ i spoljašnjeg svijeta. Svako čiji je um navikao da žuri tokom života biće nemiran čak i nakon smrti. Stoga mnoga istočnjačka učenja praktikuju meditacije koje vode čovjeka do unutrašnjeg mira. Posthumne muke i hrišćanski pakao alegorija su bola zbog razotkrivanja unutarnjih sukoba koji nisu razriješeni tokom života. Zato i kažu: Oslobodite se bijesa i nemojte se ljutiti. Duša će biti lakša. Prisustvo unutrašnjih sukoba zarobljava dušu na astralnom nivou dok se ti sukobi ne razriješe. Sve što čovjek nije imao vremena da preispita tokom života, preispita posle njega.

2. DUŠA NAKON SMRTI U DUHOVNIM TRADICIJAMA
Prema slovenskoj tradiciji, duša nakon smrti ide u Nav - svijet preminulih predaka. Nav je analogija astralne ravni. Kao što u astralnom svijetu postoje gornji i donji astral, kod Slovena postoji tamna i svijetla Nav. Svijetla Nav je za svijetle duše, tamna Nav je kao čistilište za grešnike. Prema grčkoj mitologiji, nakon smrti duša ulazi u podzemni svijet Hada, boga mrtvih. Kao što je rečeno, Sloveni ovu dimenziju nazivaju Nav - suptilni svijet preminulih. A u hrišćanstvu se ovaj svijet naziva "čistilištem", gdje duša čeka očišćenje prije nego što nastavi svoj dalji put. Vrata za Nav tokom života su pristup dubinama podsvijesti. Ovo je mjesto gdje mistici idu u svojim meditativnim eksperimentima kako bi riješili unutrašnje sukobe i duhovno samopoboljšanje.

​Astralni nivo, gdje duša odlazi nakon smrti, je emocionalno-mentalni nivo stvarnosti. Ono sa čime se svijest ovdje susreće, sijenke i demoni zagrobnog života, opisani u antičkim mitovima, su lične sijenke i demoni pojedinca, koji su u zemaljskoj inkarnaciji bili skriveni u dubinama njegovog nesvjesnog.

3. ŠTA SE DEŠAVA SA DUŠOM NAKON SMRTI TIJELA
U suptilnom svijetu, odbrambeni mehanizmi psihe prestaju da rade, a duša se susreće sa sopstvenim „ja“ u svim svojim manifestacijama. Nakon smrti tijela, duša rekapitulira sve radnje, misli i riječi koje su išle protiv savjesti dok se ovaj karmički čvor ne razveže. Navike, ljutnje i strahovi će je pratiti kao sijenke i mučiti je dok ih ne pusti. Drugim riječima, smrt je ispit za čistoću duše. I duša ne može dalje dok se ne položi ovaj ispit. Nema smrti. Put duhovne monade je vječan.

4. DRUGA FAZA - PRELAZAK U DUHOVNU SFERU
Nakon konačnog oslobođenja od neodgovorenih pitanja zemaljskog života, duša nastavlja svoj put. Mentalno i emocionalno tijelo duše se raspršuje, a besmrtni dio odlazi u viši duhovni svijet. U ovoj oblasti nema misli i emocija. To je kao čista svjetlost bezuslovne ljubavi, bez podjela na polaritete, bez ličnih procjena stvarnosti.
Budisti nastoje da shvate ovo stanje još za života i nazivaju ga nirvanom ili stanjem samadija – stanje mira svijesti, čija je suština sloboda od patnje. Vječni put duše je njena vječna evolucija: od suptilnog ka manifestnom, a zatim od materijalnog ka nebeskom.

5. TREĆA FAZA - POVRATAK NA ZEMLJU
Postojanje duše nakon smrti tijela ne prestaje, baš kao i njen razvoj - uvjeravaju ezoteričari.

Ono što je dalje čeka nije uopšte zaborav, već uređenje zemaljskog iskustva, a potom i nova inkarnacija. Ali kakva će biti ova nova inkarnacija zavisi od prethodnog života koji je čovjek vodio na Zemlji i od nivoa njegovog duhovnog razvoja koji je uspio da postigne. Duša kojoj je potrebno dodatno zemaljsko iskustvo će dobiti novo rođenje u zemaljskoj prirodi. Duša, naučivši sve potrebne lekcije zemaljskog postojanja, kreće u svjetove nebeskih sfera. Tako visokorazvijene duše, koje će zaustaviti krug zemaljskih inkarnacija nakon fizičke smrti, mogu biti duše velikih učitelja i svetaca, duše male djece, ali i duše mnogih onih koji prolaze svoj duhovni put neopaženo za oči drugih, bez slave i časti. Ali to, kako duhovnjaci kažu, nije sve. Ne postoji granica za razvoj, što znači da se put duše ne može završiti. Duša je vječna i besmrtna. I samo Stvoritelj zna cijelu Istinu o njenom putu.


REFERENCE / BIBLIOGRAFIJA / LITERATURA:
1. Alan F. Segal, Life After Death: A History of the Afterlife in Western Religion, Doubleday, 2004.
2. Gregory Shushan, Conceptions of the Afterlife in Early Civilizations: Universalism, Constructivism and Near-Death Experience, New York & London, Continuum, 20093. Glennys Howarth, Oliver Leaman, Encyclopedia of death and dying, 2001
3. Dan Cohn-Sherbok and Christopher Lewis, (eds.), Beyond Death: Theological and Philosophical Reflections on Life after Death, Pelgrave-MacMillan, 1995.
4. Hiroshi Obayashi (ed.), Death and Afterlife: Perspectives of World Religions, Praeger, 1991.
5. Campbell, Douglas R. "Plato's Theory of Reincarnation: Eschatology and Natural Philosophy," Review of Metaphysics 75 (4
6. David Fontana, Is there an afterlife: a comprehensive overview of the evidence, O Books 2005.