Je li duša slobodna ili ima ograničenja zbog karme?

Govoreći o slobodi duše, o zakonitostima i neovisnosti svake duše od bilo kojeg događaja, nešto se da zapaziti. Prema zakonu Karme, sloboda duše nije sasvim moguća bez otplate nagomilanih dugova.

Pravila koja upravljaju Svemirom ili ona koja su navedena u zakonu Karme (iz sanskrta Kr, što znači djelovanje) tvrde, i to s pravom, da svaka akcija odgovara reakciji. Sve što radimo generira reakciju (podražaj = odgovor): iz toga proizlazi princip uzrok-posljedica.

Ništa ne postoji neovisno, sve je povezano. Ništa se ne događa slučajno. Kad god premjestimo čak i mali elemenat u prostoru, taj će pokret proizvesti reakciju na prethodno utvrđenu ravnotežu.
Galileo Galilei je rekao da ne možemo ubrati cvijet a da Mjesec to ne primijeti ... Okoliš se asimilira, a time se stvara nova ravnoteža. I bez obzira na veličinu onoga što nazivamo okruženjem.
Asimilacija i smještaj.
​
Prema načelima o kojima izvještava znanost o duši, duša bi bila obavezna otplaćivati ​​karmičke dugove. Odnosno, trebalo bi otplatiti dug koji svako od nas  u manjoj ili višoj mjeri ima, a tiče se loših radnji počinjenih u prethodnim životima.

Koncept pročišćenja duše - potpomognut drugim disciplinama, a takođe i religijama koji razmatraju reinkarnaciju - omogućio bi da se reinkarniramo iz života u život da bismo pročistili svoju dušu radnjama koje svjedoče o tome da vraćamo „ukradeno“, tj. plaćamo za zla djela učinjena drugim živim bićima. Radnje učinjene greškom.

Naša bi duša u početku bila prljava od zloće, opakosti, nepravde itd., a zatim bi se sve više i više pročišćavala u sljedećim životima. To bi podrazumijevalo promjenu stanje svijesti, i našu želju da se poboljšamo iskusivši, nažalost, patnju. Ali mijenjati se znači promijeniti naš način djelovanja, naš način postupanja s drugima.
Ispravan i pravilan glagol u tom bi smislu bio: voljeti. Voljeti bezuvjetno. Ljubav dolazi od sanskrtskog izraza Kama = privlačiti, željeti itd ... koji ima isto podrijetlo kao i riječ Karma. Zakon privlačnosti, poznat već duže vrijeme, to zna. Ako volimo, privlačimo ljubav. Ako mrzimo privlačimo mržnju, itd ... Ali ako volimo, voljeni smo, ako želimo, željeni smo.
Ako je to tako, možemo li pomisliti da je naša duša slobodna, da nema lanaca bilo koje prirode? Čini se očitim da je ona vezana na djelovanje tijela. Barem dok ne postane posve čista. ​

Pa kad će naša duša biti potpuno slobodna? Tek kada otplatimo svoj dug. Bitno je napomenuti da imamo i karmički dug naših predaka (u našem DNK-a), ne samo naš. Izlječenje obiteljskog stabla moguće je korištenjem mnogih disciplina koje pozivaju na meditaciju, trezvenost psihe, poštovanje kontakta s prirodom.
Da postanemo svjesni svog kratkog (ako uzmemo u obzir vječnost svemira), ali važnog života. Dopustite mi da dodam, bez previše riječi, da ako smo u harmoniji sa sobom, naše tijelo takođe ima koristi od toga. Nadalje, bliski ljudi "osjećaju" kakvi smo i zauzvrat dijele osjećaje koje mi odajemo. Svi smo povezani i to nikada ne smijemo zaboraviti. 
S tim u vezi treba zahvaliti našoj Duši koja sa sobom nosi i težinu naših grešaka, naše neodgovornosti. Ima veliku dužnost i možemo joj mnogo pomoći, ako je želimo osvijestiti. Poštivanje sebe i drugih je zbog ljubavi. Ljubav prema sebi i prema onima koji sa nama dijele svoje zemaljsko iskustvo.

(Autor: Michele Guandalini
​izvor: consciousreminder.com)