Karma, grijeh, pakao i raj: šta jesu, a šta nisu i zašto se pogrešno shvataju

Pitali su jednom Isusa kada će doći carstvo Božije i kako će izgledati. Božije carstvo, Isus je odgovorio, nije nešto što će ljudi vidjeti i što će moći pokazati drugima:
 «Neće reći, evo ga ovdje! Niti, evo tamo! Jer, carstvo Božje je u tebi.» (Luka 17:21)

Isus je govorio istinu koja je bezvremena i univerzalna. Čujali ste i čitali mnogo puta o raju i paklu, a isti su vam bivali prezentovani na različite načine. Istina je da se ovim riječima manipulisalo dugo vremena, naime, vjekovima.
 
ŠTA JE UKRATKO PAKAO?
Pakao nije «plamena rupa» negdje u dubini zemlje, gdje vas «izmišljeni personalizovani bog» šalje nakon smrti. Pakao je mjesto duhovnog bola i patnje koje možete svakodnevno iskusiti - moguće čak i dok čitate ovaj tekst. To je stanje bola u duši.

Kako je definisan grijeh i zašto su definicije pogrešne - i beskorisne na putu spoznaje božanskog?

Bog nije neka "bradata persona" stacionirana usred oblaka, raj nisu predivni predjeli čija je "lokacija" takođe usred neba i gdje idu nevine i čiste duše, đavo nije rogata ljuta figura spremna da vas muči i paklu nakon smrti, a pakao nije neka plamena "rupa" duboko ispod zemljine površine gdje završavaju svi oni koji su počinili grijehove, kako bi tamo bili stavljeni na najgore muke. A grijeh? Ono što je u mom životu grijeh, ne mora da bude u tvom i obrnuto. 

Obratite pažnju: raj i pakao svakodnevno gledate oko sebe. Raj vidimo u veličanstvenoj ljepoti i u dobroti koju doživljavamo, i pakao u svim negativnim osjećanjima sa kojima se suočavamo i nepravdi koju opažamo ili doživljavamo.
 
Malo ljudi zna da riječ «pakao» ima veze sa grčkom riječi «Hamartia», koja u prevodu znači "pogriješiti", «promašiti metu». Najviše je povezana sa grčkom tragedijom, ali se pojavljuje i hrišćanskoj teolgiji. Ovo mijenja savremeni koncept grijeha. Dok smo djeca, uče nas kako su oni koji čine grijeh "strašne" ili "jako loše" osobe. Stoga se mnogi od vas nosaju s krivicom zbog grešaka koje ste napravili, misleći da ste užasni ljudi.
 
Istina je, u stvari da ako pogriješite ne znači da ste loša osoba, i da ne treba da nosite krivicu. Mnogo puta pogriješite nesvjesno. Svijest o grijesima bi trebalo da nam pruži smjernice kako da prolazimo kroz život, a da pri tom pričinjavamo najmanju moguću štetu, i prema sebi i prema drugima. Druga istina je da ne postoji osoba koja ne griješi.

Mnogi su uslijed pogrešnog tumačenja zvanično-religijskih tekstova "isprogramirani" da se osjećaju konstantno krivima, i ubijeđeni su da su loše osobe. Prema zvaničnim doktrinama, grijeh je široko definisan. Otuda i mnoga pogrešna tumačenja. Čini sa kao da je većina onoga što čovjek radi – jednostavno grijeh. Nije čudo što se onda mnogi osjećaju «krivima» i «prljavima». U takvom stanju je teško osjećati se kao religiozna osoba povezana sa božanskom suštinom. Osjećaj krivice, stanje bez ljubavi i život u strahu zbog "grijeha" ne vode spoznaji boga.
Osjećaj krivice zapravo stvara barijeru prema osjećaju božanske ljubavi i zahvalnosti.

Šta je karma?

​Karma se često pominje kao spoljašnja sila koja stvara pravdu i «poravnanje», koja, u stvari, balansira svijet i čovjekovu sudbinu. Navodno, karma uči da se lošim ljudima dešavaju ili će se desiti loše stvari. O dobrim djelima i dobroj karmi se, na žalost, ne govori puno - a i ona je jednako jaka.
Uslijed pogrešnog koncepta, pa i zloupotrijebe koncepta grijeha, mnogi misle da će promijenivši donekle neka razmišljanja i usvojivši definicije grijeha "po difoltu", promijeniti i cjelokupni razmišljanja, pa i djelanja. Ovo, pak, ne mijenja ponašanje iz korijena, ma koliko straha ili kajanja svaralo. Zapravo – jedino što se kod dobre većine javlja je osjećaj gorkog kajanja (uslijed straha), ali oni i dalje nastavljaju da griješe. Ukoliko se želi promijeniti ponašanje, a sa tim i život, treba spoznati odakle ono potiče i šta ga izaziva. To čovjek jedino može sam sa sobom. Ne postoji niko drugi ko mu ovdje može pomoći. Sami strah od grijeha ili pokajanje neće promijeniti ni ponašanje, ni vašu sudbinu.
 
Često, ako ne i prečesto se ponavljaju iste greške. Da li se sličan tip osoba stalno pojavljuje u vaš život i čini da se nakon odnosa osjećate razočarano? Ponovljanje krivičnih djela iznova i iznova je veoma često među prestupnicima.
Zašto se ovo događa? U mističnim hinduističkim spisima Upanišadama koncept "grijeha" je shvaćen kao tama. Prema Upanišadama, griješimo i nanosimo štetu i sebi i drugima jer nismo svjesni. Naša svijest je u tami, tj. pomračena. Ali, ako učinite napor i osvijetlite svoju tamu, tj. ako postanete budni i počnete ispitivati svoje nesvjesne navike i analizirati svoje misli i djela, prestaćete se vrtjeti u krugu istih grešaka.

Karma se pogrešno shvata kao «fiksna sudbina» iz koje nema izlaza za života. Pogrešno je, zato što vam je data mogućnost da je mijenjate. Istina je da se karma stalno kreira, a uslijed navika gomilamo razne tendencije, a one stvaraju određene obrasce ponašanja. Ako je neko prestupnik još od mladosti, i konstantno je okružen prestupnicima i danas, ne čudi ako mu se desi nešto loše. Ne zato što je loša osoba, već zato što nagomilano negativno iskustvo, ponašanje i percepcija života privlače negativne sile.

Ukolko se osvijestite, tj. ako ste svjesni svega što radite i što ste radili, učinićete napore da promijenite situaciju, što će dovest do drugačijih okolnosti i događaja u vašem životu. U stvari, počinjete da vidite prave posljedice vaših "grešnih" radnji, i bivate svjesni kako to utiče na vas i na okolinu i kako se može odraziti na sav vaš budući život. Ovo je ključ.
 
Na primjer, ukoliko vam u partnerskom odnosu ne ide baš najbolje, možete lako pasti u iskušenje da sav bijes, frustracije i tugu iskalite na svog partnera. Ali, ono što će se desiti su dugotrajne posljedice u vidu krivice i negativnih osjećanja. Ova će jako loše uticati na vaš odnos, i rezultiraće njegovim okončanjem. Oboje ćete biti nesrećni. Umjesto toga, postanite svjesnija svog nezadovoljstva, pričajte o njemu i pokušajte promijeniti stare navike. Uvedite neke nove. Ovo će ili ojačati odnos, ili vam dalje otvoriti oči, tj. ako ne dolazi do poboljšanja, zapitajte se koja je vaša funkcija u toj vezi, i zašto ste uopšte u toj vezi. Budite svjesni da će dugoročne veze u kojima vlada dosta nezadovoljstva uvijek rezultiraju lošim i neprijatnim krajem. Ili gradite odnos, ili izađite iz njega ako vidite da je svako "građenje" i ulaganje energije beskorisno.

Lako je okriviti karmu za sve loše stvari koje nam se događaju. Ljudi su skloni da bježe od lične odgovornosti i da krivicu pripisuju drugima ili «višoj vanjskoj sili» koju ne mogu kontrolisati. Tačno je da su mnogo puta i drugi krivi, ljudi su skloni i povrjeđivanju drugih i uzimanju tuđih osjećanja zdravo za gotovo. Ali prvo pokušajte osvijestiti sopstvene sklonosti, razmišljanja, tendencije prije nego krivicu svalite na druge. Šta je to što vas tjera na određene radnje, zašto ponavljate iste greške? Vidite, u slučaju ponavljanja greški, ipak vi nosite odgovornost. Jedno je neznanje i neiskustvo, drugo je ponavljanje grešaka i nakon ponovljenog iskustva.

Put do pakla "popločan" je svakodnevnim navikama i ponašanjem

Gubljenje vremena gledanjem beskorisnih TV programa, jedenje brze hrane umjesto da je pripremate, prežderavanje umjesto konzuiranje energije koja vam je potrebna za opstanak, iprazne igrice na vašem pametnom telefonu, zadržavanje negativnih osjećanja, umjesto da sa nekim porazgovarate o njima i pokušate ih razriješiti. Mnogo je načina na koje ćete svakodnevno pogriješiti i "kreirati" svoju stazu do pakla.
 
Pakao kao apstraktni koncept ne postoji. "Pakao" vam se dešava svakodnevno. "Pakao" počinje ponavljanjem beskorisnih neproduktivnih radnji koje ne doprinose širenju, nego, naprotiv, suženju svijesti. Pogledajte oko sebe, shvatićete da je previše onih koji se olako prepuštaju primitivnim impulsima zadovoljstva: besmislene TV emisije, besmisleni sadržaju u medijima, isprazni filmovi puni nasilja, pretjerano korišćenje stimulativnih sredstava, veze zasnovane samo na seksu. Sve ovo stvara zavisno ponašanje iz kojeg je teško izaći. Svi su donekle iskusili ovaj unutrašnji sukob, ovaj dualitet, dobrog nasuprot zlu – i iskušavamo ga na dnevnoj bazi. Čak nije problem ako pogriješimo. Problem postaje kada se počnemo vrtjeti u krug loših navika, i prestanemo razlikovati loše od dobrih. Ovo se zove «pomračena svijest ili svijest u tami», tj. ono na šta upućuju Upinišade.
 
«Pakao» je vaše duševno stanje. Nastaje kada prestanete obraćati pažnju na to da srljate, kada prstanete biti svjesni iskušenja koja štete i vama i drugima. Pakao je ciklus beskrajne patnje za života, a ne pošto se život okonča. Ukoliko ste se ikada našli u jednom od onih životnih ciklusa kada ste dotakli samo dno, i kada ste pravili grešku za greškom, kada vam se činilo da nema izlaza već samo vrćenje u krug, znajte da ste spoznali pakao.
 
Grijeh i pakao su objašnjavani u mnogim zvaničnim religijama, ali ovo su, kako je već napomenuto, koncepti s kojima se mnogo manipulisalo, koji su pogrešno tumačeni od strane vjernika (jer je nad istim tim vjernicima širen strah). 

Postoji još jedna stvar: mnogi su «simplifikovali» nazive raj, pakao, grijeh, i sl., jer nisu u stanju shvatiti suštinu. Upravo se nad ljudima ovakve svijesti manipulisalo dugo, tj. kod njih je stvaran strah od pakla nakon smrti i vječitim mukama i božijim kaznama. Naše nije da se fokusiramo na tuđe ponašanje i upiremo prsom u tuđe grijehe. Naše je da budemo preokupirani sobom i da pokušavamo raditi na izlasku iz «začaranog kruga» onih radnji koje nam sužavaju svijest.​
​Počnite sami i sada. Zapitajte se: Šta to upravo radim? Da li ono što trenutno radim na neki način šteti meni ili nekome drugom? Mogu li učiniti nešto što bi mi više koristilo? Ima li razloga zbog čega je lijenost grijeh po mnogim zvaničnim religijama?
​