Sami stvarate svoju realnost

Imate li ideju o tome što je stvarno u ovom svijetu različitih iskustava, šta je istina, a šta laž? I zašto vam se uopšte određena iskustva dešavaju (ili ponavljaju)?

Kao što je rekao Immanuel Kant : "Mi možemo postati svjesni stvari oko sebe samo a priori, u onoj mjeri u kojoj smo mi sami ušli u njih."   Ovom izjavom Kant označava svojevrsnu kopernikansku revoluciju,  što dovodi do promjene perspektive: stvarnost ne postoji. Umjesto toga, svaki je subjekat glumac koji transformira stvarnost na temelju vlastitog iskustva.

Kant pretpostavlja da možemo a priori  razumjeti znanje samo ako priznamo da fenomen možemo prvo vidjeti. Zahvaljujući Kantovom revolucionarnom doprinosu, razumijemo da smo aktivni subjekti vlastitih iskustava. Ne postoji samo jedna stvarnost koja utiče na nas kao pasivne subjekte. I zato nismo samo robovi vlastitih okolnosti.

Stvaramo vlastita iskustva​
Mi smo ti koji određuju kako se stvari događaju. Iz tog razloga, svako je iskustvo reakcija, reakcija na naše misli, zasnovane na našem emocionalnom statusu i unutarnjem stavu koji imamo.

Sigurno ste imali priliku iskusiti da, ovisno o tome koliko ste otvoreni za nove ideje, u vašem životu možete privući bilo korisna ili bolna iskustva. Ovisno o vašoj razini unutarnje otvorenosti i na što se fokusirate, moći ćete privući iskustva koja odgovaraju vrsti energije koju ulažete u svoje okruženje.

Ovaj se proces događa i na unutarnjoj razini: gubimo snagu i postajemo podložniji bolestima kad nas misli natjeraju da vjerujemo da smo na milost i nemilost  vlastitih okolnosti, tj. da smo bespomoćni.

Ako nastavimo stvarati neželjena iskustva, to ne znači da su se naši životi okrenuli protiv nas. Umjesto toga, to znači da na neki način, energijom naših misli i postupaka, bojkotujemo vlastita iskustva.

Iskustvo samo po sebi ne mora biti dobro ili loše. Više se radi o tome da im dajemo različita značenja. Međutim, one mogu značajno varirati od osobe do osobe, čak i ako govorimo o jednom te istom iskustvu. Na nama je i da vlastita iskustva protumačiti na način koji nam omogućava ili da krenemo naprijed sa novom energijom ili da se vežemo za prošlost i tako započnemo spori proces sopstvenog raspadanja.

Nismo robovi vlastitih misli ili emocija​
Suprotno onome u što većina ljudi može vjerovati, mi možemo steći kontrolu nad svojim mislima i baviti se vlastitim emocijama tako da one za nas ne postanu kamen spoticanja.

Naše misli su u većini slučajeva uhićene u onome o čemu smo navikli razmišljati. Naše neuronske strukture postaju sve čvršće i na kraju se čak i automatski aktiviraju, stvarajući neželjene misli o svim situacijama na koje naiđemo kada nam ovakav postupak postane navika.
Čim postajemo nesvjesni onoga što se događa, zapravo postajemo robovi vlastitih misli, vjerujući da iz tih misli nema izlaza. Tada nas tjeraju da se ponašamo na određeni način koji kao da potvrđuje naša vlastita uvjerenja.
Ne ulažemo dovoljno energije u ono što zapravo želimo postići. Iz tog razloga postižemo samo frustrirajuće rezultate i, kao posljedica toga, postavljamo sebi pitanje: Zašto nikad ne dobijem ono što želim? Zašto mi se događaju sve ove loše stvari?

​Tada smo zarobljeni u ovom začaranom ciklusu - postajemo sve slabiji i slabiji. I to ne zbog naših okolnosti, već zbog načina na koji reagiramo na te situacije.

Postati svjestan činjenice da smo mi ti koji oblikujemo vlastitu stvarnost i da nismo samo marionete vlastitih okolnosti, jedini je način da te misli promijenimo i transformišemo. Samo mi smo ti koji možemo promijeniti način na koji vidimo stvari. Na isti će se način naše emocionalno stanje mijenjati u skladu sa time kako razumijemo vlastita iskustva, kako živimo s njima i kako ih možemo integrirati u naš proces učenja.

Jer, nema ni dobrih ni loših emocija. Postoje samo reakcije na ono što doživljavamo. Mogu poslužiti kao pokazatelj onoga što proživljavamo, a ako se odlučimo baviti njima, mogu nam pomoći da dublje razumijemo sebe.

Naše emocije oslobađaju određene osjećaje, energija može teći i tako možemo stvarati nova iskustva. Međutim, ako nastavimo zadržavati određene emocije u sebi, jer ih ne želimo osjetiti ili zato što mislimo da su neprimjereni ili negativni, tada im samo dajemo više snage, pojačavamo njihov intenzitet i stvaramo u sebi emocionalni disbalans. 

Stvaramo vlastitu stvarnost, dajemo joj specifičan oblik i arhitekti smo vlastitih iskustava. Jeste li spremni suočiti se sa ovom odgovornošću? Bez obzira da li ste svjesni toga ili ne, vi stvarate vlastitu stvarnost i svoje postojanje. Vaša iskustva su samo reakcija na misli i osjećaje koje gajite u sebi.