Zakoni sistema ili - Bog je ljubav

Nedavno sam napisao jedan post o filmu "Kabina", a onda sam razgovarao sa nekim poznanicima koji nisu razumjeli metaforu filma da je Bog ljubav.

Rekli su mi: kakva je to ljubav ako ljudima daje toliko tuge, boli i loših iskustava?
Ali, daje li ih Bog? 
I što se uopće razumije pod riječju "Bog"? ​

Da, u religiji Bog znači određenu specifičnu figuru - stvoritelja, prikazanu poput osobe na ikonama; prilično jasna slika. Pogodnije je za ljudsku percepciju.
Ali, ako se okrenemo fizici i filozofiji, onda se pod "Bogom" podrazumijevaju zakoni po kojima naš svemir "djeluje". I upravo zato što je taj sistem dizajniran na ovaj ili onaj način, ti zakoni jednostavno funkcionišu. O njima se može puno toga pronaći i čitati - Hermes Trismegistos ih je tačno formulirao. Hermes je možda stvaran ili izmišljen lik. Međutim, definitivno nije bio savremeni političar, što znači da on ništa nije tumačio u političke svrhe i interese, a vi možete vjerovati njegovom opisu zakona svemira, ili ne vjerovati. 

Dakle, što se tiče ljubavi: da, Bog je ljubav, jer nije djelimičan i jednako važi za svu "njegovu djecu", to jest za sav živi svijet ove planete.

A takozvane nevolje i "kazne" nisu djela Božja, nego rezultat djelovanja i odnosa ljudi jedni prema drugima. Te kazne i nevolje su poput neželjenih nezgoda, poput nimalo lijepe šale: ponekad nerazumne i neshvatljive, ponekad i bezazlene, a ponekad prilično okrutne. Ljudi kao rezultat svog ponašanja ne primaju nepravednu kaznu, već odgovor koji je po snazi ​​jednak uticaju ili srazmjeran onome što su radili.  Ponekad taj odgovor dobivaju potomci "figure", tj. karma se prenosi na potomke, oni su ti koji plaćaju za grijehe roditelja. 
Uvijek postoji srazmjerna reakcija na djelovanje - je li to tako u fizici?

A Bog (ili tamo gdje jesmo) svu svoju djecu gleda s ljubavlju, pruža svima jednake mogućnosti. Baš kao dobar roditelj koji jednako voli svu svoju djecu.

Dakle, niko nas ne kažnjava. Sve što se dogodi ljudima, ljudi rade sami sebi. U okviru sistema, čijih zakone mnogi uopće nisu svjesni, jer ne žele da ih budu svjesni. 

A bolest takođe nije kazna.
Bolest  je jedan od ekstremnih načina povratka osobe na njeno MJESTO u određenom sistemu: svemiru, čovječanstvu, zemlji, životinjskom svijetu, obitelji ili unutar sebe kao sistema tijela, uma i duha.
A ljudi se razbole tek kada vrlo bezobzirno i uporno krše zakone određenog sistema i zauzmu svoje mjesto u njemu. ​

Takva je fizika (njeni zakoni), a takođe bi se mogao napraviti spoj i veza između fizike i filozofije. Šteta je što se ne podučava pravo znanje prirodnih znanosti kao praktični vodič kroz život u smislu njegovog značenja i sadržaja. Na primjer, ne objašnjava se da su zakoni fizike primjenjivi ne samo na materijalne stvari, već i na procese i sisteme unutar kojih se odvija život čovjeka i čovječanstva. Možda bi tada ljudima neke stvari postale mnogo jasnije.
Ali svako od nas ima priliku samostalno naučiti i razumjeti ove zakone sistema kako bismo ih uveli u vlastiti život, čineći ga razumnim i ispunjenim.