5 duševnih rana koje zarastaju, ali ostavljaju ožiljke

Od trenutka kada ste se rodili pa do sada, dogodilo se beskonačno mnogo stvari. Neke su nam donijele sreću, druge su nas ranile. Sa sobom nosimo "ruksak pun iskustava" i koliko god ga pokušavamo ignorirati, ipak s vremena na vrijeme osjećamo njegovu težinu.

Otvaramo ga kad se želimo sjetiti stvari koje su nas usrećile. Ali ne zaboravljamo ni one druge stvari, a zatim vršimo "selektivnu amneziju" zbog boli koju ta iskustva uzrokuju. Svi bi trebali biti ponosni na svoj ruksak, iako nikada nismo pomislili da druge opterećujemo događajima zbog kojih ponekad patimo.
Ovaj ruksak sadrži više mudrosti o vama nego bilo koja knjiga. Taj ruksak poznaje sve vaše "duhove i demone" koje nosite sa sobom još od djetinjstva i koji vas ponekad povređuju. Trenuci kada ste se potpuno osjećali na svom mjestu i trenuci kad ste shvatili da mjesto odgovara svakome osim vama. To je ruksak vaših najintimnijih iskustava.

Sva ta iskustva čine ono što sada jeste, i ponekad ćete se osjećati zadovoljno, a ponekad duboko nesrećno. U tim trenucima nesreće otvaraju se vaše rane uzrokovane raznim životnim povredama. Možda smo pomislili da su one već postale bezbolni ožiljci, ali u nekim prilikama ponovo počinju boljeti, jer je u njihovoj prirodi ponekad da privuku pažnju, jer se možda ova vrsta ozljede često ponavlja u vašem životu.

Zbog toga postoje mnoge rane za koje treba da se pobrinemo, koje stvaraju velike i bolne ožiljke, i opet se probude kada nas neko ili nešto ponovo povrijedi. Rane koje ostavljaju velike i bolne ožiljke su:

Poniženje
Osjećamo se poniženima kad neko napadne naše ljudsko dostojanstvo na bilo koji način. To je ponašanje koje nas degradira kao osobu, bilo privatno ili javno, s tim da nam potonja nanosi najteže rane.
Osjećaj poniženja ima direktne posljedice na samopoštovanje, povjerenje u druge i na sve ono što na ovom svijetu radite ili čemu težite. Kada vas neko ponizi, osjećate se kao da vam je uzeto nešto što vam pripada.

Ponižavanje se može odnositi na vaš fizički izgled, ekonomsku situaciju, pol, rasu, inteligenciju, bolest i tako dalje. To može biti jasno prepoznatljiv napad ili loše postupanje tokom određenog, dužeg razdoblja. To je jedna od najtežih situacija za savladavanje zbog psiholoških posljedica koje uzrokuje.

 "Mogli bismo se poštedjeti velike tuge ako bi oni koji se hvale kao satiričari primijetili da svaka osoba, ma kolikoglupa bila, uzima sebe vrlo ozbiljno, i da ma koliko drugi bili sposobni izdržati otvorenu i iskrenu kritiku, neće oprosti nikome, ako od njih napravite budalu. "
(Santiago Ramón y Cajal)

Razočaranje
Kada nas osoba razočara, sve nade i očekivanja koja u njih polažemo i u odnos s njima propadaju.  Razočaranje je mješavina zgražanja, bijesa, iznenađenja i patnje. Možda je to neko iz naše obitelji, prijatelj iz djetinjstva, kolega ili samo neko za koga smo mislili da je dobra osoba koja nikada neće prekršiti određene principe, i prema kome smo postupali s poštovanjem. 
Možda se osjećamo vrlo frustrirano, čak i depresivno zbog ovog razočaranja, a očito je da nam je sada teže, ako ne i nemoguće, vjerovati nekome.

"Naši najveći uspjesi često dolaze odmah nakon naših najvećih razočaranja."
(Henry Ward Beecher)

Izdaja
Kad nas neko izda, obično osjećamo kao da je sve što je ikada rekao, što je priznao i svi njegovi osjećaji prema nama laž. Štoviše, vjerujemo da se sve što je bilo dobro u vezi sa tom osobom pretvara u suprotno.
Kad smo prevareni, naše povjerenje je duboko povrijeđeno. Vjerovali smo jedno drugom, vjerovali smo u riječi do kraja i držali ih za iskrene, sve dok nismo otkrili suprotno.
Prvi osjećaj? Prvo nevjera, praćena možda ljutnjom, tugom, osjećajem ismijavanja. Međutim, ne bismo trebali zaboraviti da će prevarant u nekom trenutku takođe sve to osjetiti i da će ipak morati nositi taj teret u svojoj savjesti i da je njegov ugled je teško narušen.
Ova nas činjenica možda neće utješiti, ali trebali bismo pomisliti da ćemo to prevladati, da se naša dobrota obično nagrađuje i da će neistina dobiti svoju kaznu u nekom kasnijem vremenu.

"Izdaja, makar došla samo u snu, očajna je."
(Félix María Samaniego)

Ravnodušnost
Mnogi kažu da ravnodušnost najviše boli, a to može biti još gore ako je usmjerena na osobu koja je ne zaslužuje. Ignorirati nekoga znači ne cijeniti osobu, pretvarati se da ona ne postoji, a to boli.
Može postojati planirana ravnodušnost s namjerom da se povrijedi druga osoba, ravnodušnost unutar grupe prema nečemu ili nekome da namjerno nanese štetu ili jednostavno stav koji ne odaje ni odbacivanje ni približavanje, stav u kojem osoba jednostavno ignorira ono što je rekla ili osjetila druga osoba u okruženju.
Kad patimo od ravnodušnosti bliskih ljudi, a da nam oni ne daju objašnjenje za to, osjećamo da ništa ne vrijedimo, kao da nismo dostojni objašnjenja, isprike ili najave o njihovom promijenjenom ponašanju.
Najgori način pokazivanja ravnodušnosti prema nekome izražava se u zanemarivanju, na primjer, kada roditelji ne zadovoljavaju osnovne potrebe svoje djece, kao što su hrana, privrženost ili podrška.

"Najgori grijeh koji možemo učiniti prema našim bližnjima nije da ih mrzimo, već da ih tretiramo s ravnodušnošću."
(William Shakespeare)

​Gubitak
Ovo nije namjerna ozljeda, kao u prethodnim slučajevima. Ljudi koje volimo ne biraju umrijeti, i postoje gubici koje nam ne nanose osobe namjerno.  To je jednostavno život.
U svijetu u kojem je ponekad teško pronaći ljude koji su iskreni i spremni voljeti , svaki gubitak osobe sa ovim osobinama može nas potpuno uništiti. Pogotovo ako je najveći dio života provela sa nama, puna nježnosti i puna saosjećanja.
Čak i ako prebolimo, postoje određene rane koje počinju opet boljeti kada smo najosjetljiviji.   Činjenica da naša najveća utjeha u takvoj situaciji više nije sa nama bit će zauvijek teška za podnijeti, bez obzira koliko vremena prošlo.