Najteža psihotrauma je poniženje. Mozak može preživjeti mnogo toga. I od svega može izvući neko iskustvo koje će pomoći ubuduće. Međutim, mozak ne može lako preći preko poniženjja. Psiholog Anna Kiryanova je dala dobar opis.
0 Comments
Tokom života doživljavamo razne bolne situacije ili okolnosti koje ostaju u našim sjećanjima. Čini se da ih ne zaboravljamo i da određuju naše ponašanje i način života kasnije.
Umorni ste i znate da nosite težak teret, iako na prvi pogled ne postoji ništa na vašem tijelu što ukazuje na to. Taj teret je stvaran iako je nevidljiv, i pritiska vas, tjera vas da pasrćete, tonete i čini da osjećate tjeskobu.
Prometne nesreće, zrakoplovne nesreće, prirodne katastrofe opasne po život, poput uragana i potresa, strašne stvari poput napada, silovanja i otmice , životne nedaće koje jednostavno zadese bez najave...
Mnogi ljudi na prvi pogled djeluju uspješno, sretno ili imaju naizgled savršen život. Da li je doista tako? Ne. Možda se pitate šta je to u njihovoj ličnosti što se čini "izvještačeno", pomalo neiskreno i odglumljeno? To je ono što nazivamo maska, ili nošenje maske.
Prevladavanje straha od napuštanja i postizanja emocionalne nezavisnosti nije lagan zadatak. Ali to se može učiniti ako uspijemo ubijediti da vrijedimo. I da možemo biti i sretni i uspješni i jaki ukoliko ne zavisimo ni od koga. U trenutku kada sebi pružimo ljubav koju zaslužujemo, sve će se promijeniti.
Autor slike: Claudia Tremblay
Sjećate li se sopstvenog rođenja? Poznati austrijski psihoanalitičar Otto Rank vjerovao je da trauma rođenja ostavlja doživotni trag na ljudskoj psihi.
Oporavak od emocionalnog zlostavljanja znači da morate obraditi traumatski događaj koji je potkopao vaše samopouzdanje i povjerenje u ljude oko vas. Da biste to učinili, morate prestati da krivite sebe.
Zvuči li ovo poznato? Ne ostaviti neki odnos potpuno, već i dalje ostati u njemu bez jasnih odluka. Odlaziti i vraćati se i tako u krug. Odlaziti "u fazama". Ne okončati, ne staviti tačku, ne zatvarati vrata, već ih držati otvorenim. To je kao da rana zacjeljujete polovično, nikada potpuno. Otići prvom prilikom znači donijeti odluku. Ali, prije svega, to znači ne produžavati patnju tokom dugog vremenskog perioda.
Autor: Silvia Grav
Naši životi obično teku poput neke priče sa radnjom, ali kod mnogih se ta radnja prekida događajima koji se pretvaraju u traumu (ili nekoliko trauma). Traume se dogode, a život se nastavlja. Niko vas nikada ne priprema za slučaj traume, zar ne?
|
TEME
All
|
RSS Feed
Arhiva
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017