6 VRSTA TUGE

Tuga je stanje koje snalazi mnoge tokom života. Svaki gubitak (što god da je to za šta smo se vezali) je praćen tugom koju treba «obraditi» i prebroditi.
Zajednički faktor nastanka tuge je gubitak. Ali, imajući u vidu da se gubici mogu razlikovati po prirodi, postoje i različite vrste tuge. 

​Govorimo o "evolucionim tugama" kada se gubici dešavaju tokom prelaska s jednog u drugo doba. Postoje i "socijalne tuge", kada se desi gubitak posla, penzionisanje, progon u drugu sredinu (egzil) itd.

​Najteža tuga je prouzrokvana gubitkom voljene osobe, naročito kada se to desi kroz smrt. To je zbog činjenice što veza sa osobom biva potpuno prekinuta, a sve ostalo ostaje netaknuto: ljubav koja čini vezu, snove, fantazije i nade. Zato je patnja intenzivna i zahtijeva puno kako bi se prevazišla. 
Iz perspektive afektivnog gubitka postoje razne vrste tuge koje će biti opisane u nastavku.

TUGOVANJE «UNAPRIJED»
Ova tuga se dešava kada ste svjesni da će vam se u neposrednoj budućnosti desiti neki gubitak. Ovo se događa, na primjer, kada ste pred razvodom, preseljenjem u nepoznatu sredinu, itd. Ili, kada je neko vama blizak terminalno bolestan, pa iščekujete kraj.
Razlika između ove tuge i ostalih vrsta je što su osjećanja ambivalentna i nestabilna. Pošto je osoba još uvijek u blizini, ožalošćeni će osjećati čas blizinu, čas distancu. Žele da osjete prisustvo te osobe poslednji put. Ali u isto vrijeme, oni se plaše vezanosti koja se stvara. U ovim slučajevima, najbolje je da izraze svoja osećanja otvoreno i direktno.

«SKRIVENA» TUGA
Ovo je tuga koja se dešava kod osoba koje blokiraju svoja osjećanja, kod onih koji pokušavaju da se ponašaju kao da se ništa ne dešava.
U ovom slučaju, ono što primenjuju je mehanizam poricanja. Uticaj je toliko jak da osoba ne osjeća sposobnost da se suprotstavi. Zato se fokusiraju na sve druge aspekte svog života. Problem je u tome što se skrivena tuga uvijek vraća. Bilo da je to u vidu razdražljivosti, anksioznosti ili fizičke bolesti.

HRONIČNA TUGA
Hronična tuga se dešava kod onih koji ne uspijevaju prevazići bol gubitka voljene osobe. Odbijaju da prihvate ono što se dogodilo. 

Umjesto prihvatanja neminovnog, opsesivno se fokusiraju na održavanje uspomene na preminulu osobu, ili osobu koju su na bilo koji drugi način izgubili. Oni završavaju paralizovanjem svog života i stalnim održavanjem stanja tuge.
Ljudi sa depresivnim tendencijama najčešće pate od ove vrste tuge, koja se može pretvoriti i u način života. Karakteriše je anksioznost, melanholija i krivica, kao i osjećaj nemoći i iluzije. Ova vrsta tuge zahtijeva stručnu pomoć, kako bi se liječila.

ODGOĐENA TUGA
Ovo je, obično, efekat skrivene tuge. Iako na prvi pogled, osoba pokušava da ignoriše svoju bol, poslije nekog vremena, ona se ponovo javlja s velikom snagom i u najmanju očekivanom trenutku. Ponekad može proći i nekoliko godina prije nego što nastupi.
Ponekad se takođe dešava da osoba ne može iskusiti tugu u trenutku kada se desi gubitak, uslijed određenih okolnosti. Na primjer: zahtjevan posao ili porodična situacija. Odgođena tuga, kao što sam naziv govori, javlja se kasnije i može se dodatno zakomplikovati.

INHIBIRANA TUGA
Ovu vrstu tuge se dešava kod ljudi koji imaju poteškoća da izraze svoja osjećanja. U slučaju djece, na primjer, koja ne mogu izraziti riječima sve što se u određenoj situaciji dešava. Mnogo puta odrasli ignorišu njihovu bol i ne pomažu im da je prevaziđu. Odrasli misle da "djeca jednostavno ne razumiju".
Ova tuga biva inhibirana u slučaju osoba sa nekom vrstom kognitivne invalidnosti. Ili u slučaju oca ili majke, koji pokušavaju da ostanu jaki kako ne bi uticali na svoju djecu.
Ili jednostavno, kada je neko veoma povučen i nema priliku da govori o tome kako se osjeća. U svakom slučaju, inhibicija se pretvara u opsesiju, konstantnu depresiju, anksioznost itd.
 
TUGA KOJU DRUGI NE PRIZNAJU
Kada je u pitanju «nepriznata» tuga, okolina osobe ne priznaje i odbacuje bol koju osoba doživljava. Prije ili kasnije, drugi će uvijek pokušati da odbace tugu u nekom trenutku, jer, za nekoga ko nije prošao kroz sličnu patnju, tuga ne postoji, pa taj neko smatra kako onaj koji pati jednostavno treba da pusti patnju i nastavi dalje sa svojim životom. «Jednostavno»?

Poneke od ovih vrsta zahtijevaju stručnu pomoć, ukoliko već spontatno ne prođu. Ovo se posebno odnosi na hroničnu tugu.


​Reference:
exploringyourmind.com