9 situacija kada osoba savršeno skriva svoju depresiju

Što bi mogli biti uzroci depresije koju osoba savršeno prikriva? Kako život može imati takvu prazninu u osnovi, a spolja djelovati kao da je sve u redu? 
Odgovore na ta pitanja dobila sam iz razgovora sa volonterima koji su mi pričali svoje osobne priče. A dosta toga sam čula od svojih pacijenata koji pate od prikrivene depresije,  a koji su željeli da drugi dobiju pomoć koju su oni dobili. 

Svi su mi mirnim, ali odlučnim glasom rekli: "Molim te, podijeli moju priču. Jer ne želim da iko drugi živi životom kakvim ja živim - pod stalnom sramotom i intenzivnim strahom - ispunjen užasom da bi se ovaj zaštitni oklop koj sam stvorio oko sebe mogao srušiti i sručiti mi se u lice. Jer, depresija je vrlo mračno mjesto."

Razmotrimo sada devet uobičajenih uzroka depresije koju će osoba savršeno skrivati, pokušavajući da bude  emocionalno nevidljiva i "nepobjediva", pružajući vanjskom svijetu naizgled savršenu sliku svog života. Mnogi će se naći ovdje.

1. Sramota zbog fizičkog ili seksualnog zlostavljanja
Šteta koja vam je nanijeta zbog fizičkog nasilja može vas ućutkati, posebno ako vam je rečeno da šutite i čuvate mračnu tajnu svoje obitelji ili bilo koga ko vam je bio blizak. Život vam je bio izvan kontrole. Niste bili sigurni kao dijete (ili možda sada niste sigurni kao odrasla osoba). Dakle, držanje stvari pod kontrolom postalo je od vitalnog značaja za vaš način života, a vi ste šutjeli - jer ste apsorbovali sramotu koja nije pripadala vama. Nosite bol i krivnju koju ne možete zamisliti da prolazi. No, kako podižete vlastitu djecu, ponekad možete postati preplavljeni bolom koju možda ne razumijete. 

2. Morali ste se sačuvati od roditeljskog nasilja ili zanemarivanja zbog njihove zloupotrebe supstanci 
Naučili ste biti hiperpažljivi, potpuno zadržavajući svoja osjećanja za sebe, jer ih niste mogli sigurno podijeliti sa onima koji su vas trebali njegovati i zaštititi. Možda ste se posvetili školi ili atletskim aktivnostima, poslu - bilo čemu što vas je držalo daleko od kuće. Možda ste učinili sve što ste mogli kako biste postali nevidljivi za svoje roditelje, da biste se zaštitili od njihove toksičnosti, nikad ne privlačeći njihovu pažnju. Sada kao odrasla osoba se osjećate oprezno, izgledate kao da je sve "u redu", ali uvijek očekujete razočarenja drugih.
 
3. Emotivno ste bili prezreni i morali ste dokazivati svoju vrijednost bez obzira na cijenu
Rečeno vam je da nikada nećete ostvariti ništa u životu ili da ste previše osjetljivi - da ste plačljivac. Te se riječi mogu duboko urezati u vaš um; ostali ste opsjednuti dokazivanjem nasilniku, roditeljima, učiteljima ili trenerima da nisu u pravu. Bili ste zadirkivani i ismijavani. Sada pokušavate izbjeći i priznati ranjivost. Sada želite doći dovrha po svaku cijenu.
​
4. Nikad niste imali djetinjstvo i igrali ste pseudo-odraslu ulogu u svojoj obitelji
Vaš je posao bio brinuti se za druge u vašoj obitelji. Možda je jedan ili oba roditelja pretrpio mentalne ili fizičke bolesti ili se nije ponašao kao zrela odrasla osoba. Brinuli ste se za braću i sestre. Možda ste bili najstarije dijete ili ste jednostavno bili najodgovornije dijete u porodici. Brinuli ste se da drugi imaju hranu, da rade domaće zadatke i odlaze na vrijeme u krevet. Brinuli ste i oko roditelja, da li na vrijeme uzimaju ljekove ili da li ih morate "pokupiti" sa kakvog šanka noću. Postali ste neko ko se brinuo da se izvrše potrebni zadaci unutar kuće i u tome ste bili dobri. Počeli ste skrivati ​​koliko ste usamljeni i koliko vam treba utjehe. 

5. Bili ste "zvijezda" svoje obitelji
Bili ste visoko hvaljeni zbog svojih uspjeha. Od vas se očekivalo puno. Niste smjeli griješiti, jer to je gledano kao neuspjeh, a ne kao proces učenja. Označavali su vas kao pametne, sportaše, one ostvarene i uspješne: "On može učiniti sve što mu padne napamet", ili "Ne pravi nam probleme. Volimo ga zbog toga." Pritisak je bio neizmjeran. I povjerovali ste da i svijet od vas očekuje savršenstvo, pri čemu svako postignuće treba nadmašiti ono prethodno. Neprestano sebe gurate. Ranjivost i borba su nešto što je neprihvatljivo za vas.

6. Muško ste
Učili su vas da je sramno priznati bilo kakvu ranjivost. Vaši muški uzori su živjeli na taj način, ili možda ste odrasli u okruženju koje dijeli uloge na "muške" i "ženske" stereotipe, i u kojem muškarci moraju da se drže "stoički", bez priznavanja svojih emocija. Ukoliko ste pokazivali emocije, bivali ste ismijavani. 

7. Niko u obitelji nije smio izraziti bolne emocije bilo koje vrste
Događale su se stvari, čak i bolne stvari poput smrti, razvoda ili razočaranja, ali niko nije govorio o boli tih gubitaka. Kažnjavani ste zbog pokazivanja suza, boli, bijesa, slali su vas u vašu sobu ako ste izgledali uzrujano: "Ne silazi dok se ne smiriš." "Nemojte javno pokazivati svoju bol." Nikada vas nisu tješili niti podržavali kada ste se osjećali povrijeđeno, izgubljeno ili zbunjeno. Dakle, ućutkivani ste. Odlučili ste da ne budete "emocionalna vrsta." Prestali ste tražiti utjehu jer nije bilo dostupne utjehe. Na kraju krajeva, koji je bolji način da se suočimo sa nečim od vjerovanja da ono što ne postoji nije potrebno? 

8. Osjećali ste se (ili osjećate) odgovornim za roditeljsku sreću ili ispunjenje
Tvoj roditelj bi ti govorio stvari poput: "Ne znam što bih bez tebe." "Nema nikoga ko bi me razumio kao ti." Osjećate se kao da je vaš posao stalno podupirati tog roditelja i konstantno biti brižni.
No, nijedno dijete nema moć da roditelja ispuni ili zadovolji dovoljno i potpuno. Kako uopće možete otići i voditi svoj život ako je vaš posao usrećiti roditelja? Dakle, vi ste možda ostali zaključani u toj ulozi, "dijelite one dijelove sebe" koji će biti ugodni tom roditelju, ali skrivate druge. Vaš život može postati splet skrivenih tajni. Ako se preselite u neki drugi grad ili preuzmete posao koji vas čini zauzetim, hodate okolo osjećajući se kao da ste nelojalni i kao da napuštate tog roditelja. Na taj se način trudite biti savršen sin ili kći jer vam roditelj ne može dati dozvolu da se rastanete od njih. 

9. Vaša obiteljska kultura nije podržavala (ili ne podržava) emocionalnu otvorenost ili jedinstvenost
 Postoji velika razlika između zemalja i kultura u načinu na koji se emocije shvaćaju i izražavaju. Određene kulture ili vjerska etnička pripadnost imaju skup vjerovanja, pravila i očekivanja koja oblikuju na čin na koji percipirate određene emocije, i kako ih izražavate. To dalje dovodi do zaključka da postoje emocije koje su neprihvatljive. 

Ili ste možda odrasli u obiteljskoj kulturi koja nije mogla podržati vaš rodni identitet, religijske sklonosti ili vašu seksualnost - ili vas u cjelini. Osjećali ste se sram zbog toga što ste znali da se razlikujete od stereotipa kakav se očekivao. Vaš je odgovor bio da prikrijete svoju stvarnost. Bilo je preopasno da postupate drugačije. Te kulturne razlike treba uvažiti i razumjeti. Međutim, što više pokušavate uklopiti se u kulturi koja ne podstiče emocionalnu otvorenost ili koja ne podržava individualne razlike, to može lako uzrokovati sukob i probleme.  

(Autor i izvor:
Margaret Rutherford, doktorica medicine i klinički psiholog 
www.psychologytoday.com)