Ana Karenjina Sindrom: kada ljubav postane stradanje

Roman "Ana Karenjina" Lava Tolstoja klasik je svjetske književnosti i opisuje strast, intenzitet i opasnost ljubavi koja se okončava tragično.

Sindrom Ana Karenjina ne opisuju nužno tragični kraj neke ljubavi (ii tragično okončanje života), nego jaku strast i emotivnu povezanost kojima gubimo vlastite granice i koji mogu dovesti do velike patnje.
U ovom članku želimo objasniti opasnosti pretjerane strasti ili opsjednutosti koje uzrokuju velike patnje .

1. Sindrom Ana Karenjina: Kad ljubav postane opsesija
Kaže se da onaj ko je iskusio strasnu ljubav čezne za tim osjećajem, iako je bol zbog gubitka bila vrlo jaka.
Osjećamo se živo kada osjetimo intenzivne emocije. Te neopisive i žive emocije se miješaju sa seksualnom privlačnošću, emocionalnom vezanošću, međusobnim kompromisom i opsesijom u kojoj naklonost nekome ima najveću važnost.
Bez obzira na osjećaj ushićenja i oduševljenja, postoje opasnosti koje bi trebalo uzeti u obzir:
Od Sindrom Ana Karenjina patili su mnogi ljudi koji su iskusili više od puke zaljubljenosti. Ovaj sindrom je blisko povezan sa afektivnom opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Ovdje su vrlo karakteristični emocionalna neravnoteža i apsolutno neograničena zavisnost.

Žrtve su čak u stanju napustiti prijatelje, obitelj itd., Odreći se svake pomoći i normalnog života samo da ostanu sa voljenom osobom, ili bolje rečeno, osobom prema kojoj osjećaju ogromnu strast.
Ta vas ljubav ne čini sretnom, već vodi u duboku  tugu, upravo zato što voljena osoba ne može uvijek biti uz onoga koji pati, i koji je u isto vrijeme sumnjičav i plaše se da ostan sam.
Pogođena osoba polako gubi samopoštovanje, dostojanstvo i emocionalnu ravnotežu. Svaka opsesija, a pogotovo emotivna i ljubavna vodi do velike destrukcije, i same osobe i svega što joj se nađe u okruženju.

Keira Knigtley u filmu "Ana Karenjina"

2. Kako se nositi sa strastvenom ljubavlju?
Svi znaju da se u početnim fazama ljubavi doživljava neopisiva strast. Ipak, neki bi aspekti trebali biti jasni kako ne bi zapali u Sindrom Ana Karenjina.
Uvijek uzmite u obzir sljedeće aspekte:

• Nikada ne tražite životnog partnera kako biste popunili praznine
• Svrha života nije samo pronaći partnera, već rasti kao osoba, pronaći ravnotežu, dostići određenu zrelost i biti u stanju pronaći sreću i kada ste sami i usrećiti druge.
• Niko ne može popuniti naše praznine ili eliminirati naš strah. To je nešto što moramo regulisati sami sa sobom.

Izbjegavajte ograničavajuće veze
Pod tim podrazumijevamo odnos koji vam ne dopušta da rastete, u kojem gubite svoje dostojanstvo, a prije svega svoje ja. Ljubav znači snagu, rast i slobodu bez ograničenja.
Opsesija nije put kojim treba ići, jer ona ograničava vašu slobodu. Onog trenutka kada voljena osoba postane najbitnija, prva i iznad svega, čovjek počinje gubiti vitalne stvari, hobije, prijatelje, pa čak i vlastite vrijednosti.
Tada ljubav postaje propast. Ana Karenjina je osjećala toliko veliku opsesiju da je čak ostavila sina kako bi slijedila svoje strasti.

Slijepa ljubav je greška
Uvijek biste trebali svjesno voljeti, otvoriti svoje srce i tačno znati što činite za drugoga i što on čini za vas. Da li ste ispoštovani?  Dopušta li voljena osoba vaš individualni rast unutar i izvan odnosa?
Prava ljubav nije jednaka opsesiji. Prava ljubav je svakodnevna sreća u kojoj oba partnera znaju riješiti probleme. Oboje slušaju, poštuju međusobne kompromise i nema ljubomore, nepovjerenja ili čak ucjenjivanja.
Uvijek zapamtite: vrlo je lako upasti u Sindrom Ana Karenjina. Ali, činite sve da do toga ne dođe. To vam nije potrebno u životu. Živite svoju ljubav punim intenzitetom, sa strašću, ali uvijek držeći oči otvorene.

Izvor:
bessergesundleben.de