Anksioznost: tiha epidemija

Postoji toliko puno manifestacija anksioznosti, i one su toliko često uzrok medicinskih konsultacija, da su je stručnjaci već kategorizovali kao pravu epidemija. 

Osjeća se na različite načine: poteškoće sa spavanjem, napadi panike, širok raspon fobija , itd. Ono što im je zajedničko je podmukao strah koji je svakodnevno prisutan.
Suočeni s ovim fenomenom, medicinski svijet već radi na nekoliko odgovora. Postoji važna opskrba lijekovima. S jedne strane, postoji tradicionalna vrsta: cijela "vojska" anksiolitika (Xanax, na primjer) razvijena u farmaceutskim laboratorijima, koji obećavaju da mogu smanjiti nivoe anksioznosti. Međutim, ovaj lijek osim mnogih neželjenih nuspojava obično pruža samo privremena rješenja. To znači, njihov učinak traje samo dok ih konzumirate.

Dakle, uspjeh intervencija s psihofarmacima je ograničen. Oni ublažavaju simptome, to je istina. Ali oni ne rješavaju ono što uzrokuje bolest. Lijekovi, bilo koje vrste, trebali bi se smatrati samo ograničenom i privremenom pomoći, a ne kao konačnim i jedinim rješenjem.
Pravo rješenje pojavljuje se samo ako se napadne pravi uzrok anksioznosti. Problem je što, kako mnogi stručnjaci kažu, trenutna vrijeme u kojem živimo u cjelini uzrokuje tjeskobu za mnoge. Sve se odvija vrtoglavom brzinom, a psihološki alati koje imamo ne mogu obrađivati stvarnost jednakim tempom svakog dana. Zato anksioznost više nije individualan problem, već istinska epidemija.

Zašto se zove "tiha" epidemija?
Jedan od najsloženijih aspekata ove epidemije anksioznosti leži u činjenici da ju je vrlo teško verbalizovati. Pojedinac osjeća dnevnu nelagodu koja utiče i na njegovu noć, tj. zbog nje ne može zaspati. Ovo čini da se ili loše osjećaju, ili ih vodi u tiranske rutine. No, zauzvrat, pojedinac smatra da je vrlo teško riječima objasniti ono što osjeća.

​Osoba koja pati od anksioznosti se osjeća preoptrećeno, kao da je u njenom životu nešto "dodatno", nepotrebno, višak, teret. Težina koje bi se htjeli riješiti, ali čini se kao da je ne mogu u potpunosti prepoznati. Oni ne znaju odakle se javlja težina, šta je uzrokuje: "Gdje dolazi taj osjećaj težine, viška? Gdje se nalazi taj teret? Imam li trenutno pogrešan posao? Možda su odnosi koje održavam negativni? Gdje bih trebao usmjeriti svoj život kako bih se osjećao bolje?"  - ovo su samo neka od pitanja koja se javljaju.

Kao da je njihovo postojanje potpuno preplavljeno nečim što osoba ne treba, što je samo opterećuje. Osjećaj je sličan onome kao kada uđete u sobu pretrpanu nepotrebnim predmetima. Znate da biste trebali staviti stvari u pravilan red, ali ima toliko toga što treba odraditi, da ne možete odrediti gdje je početak, a gdje kraj.

Od epidemije do pojedinca
Znanost je uložila puno truda u oblikovanju generičkih ili standardiziranih rješenja. Na kraju dana njihov cilj je: doći do univerzalnih rješenja za određene probleme. Međutim, s obzirom na ljudsku subjektivnost, ova vrsta pristupa često nema uspjeha Naposljetku, ništa se ne rješava.
Zato postoji epidemija anksioznosti, i zato ona ide ruku pod ruku sa tišinom koja proizlazi iz drame osobnog života svake osobe. Odgovor na tu nelagodu može naći samo sama osoba. Ne postoji rješenje koje se može primijeniti na svaki pojedinačni slučaj. Ne postoji čarobna formula niti univerzalna jednadžba koja se jednako učinkovito primjenjuje za sve. Svako mora pronaći svoj put da riješi poteškoće sa spavanjem, osjećajem ugnjetavanja ili gušenja, i svih ostalih smetnji.

Takođe, svako od nas treba shvatiti da, kako bi razriješili sopstvenu anksioznost, prva stvar koju mora učiniti je suočiti se s novinom, suočiti se sa prazninom. Apsolutno je potrebno da prekršite veze s uobičajenim. To je jedini način da počnete čistiti vaš preplavljeni i prenatrpani mentalni prostor. Terapija koja pomaže vašem izražavanju je takođe dobra alternativa. Kao i tehnike opuštanja koje doprinose otvaranju "prozora" u vašem preplavljenom umu.