Anksioznost u slikama: kakav je osjećaj patiti od anksioznosti

Fotografija: Katie Joy Crawford

Fotografkinja Katie Joy Crawford bori se sa anksioznošću cijeli život, zbog čega je odlučila ovjekovječiti ovo stanje u autoportretima koji prikazuju kako je živjeti sa ovim teretom.

"Anksioznost onemogućava nova otkrića, želju za istraživanjem novih ideja i mogućnost izlaska iz zone udobnosti", napisala je u opisu svog projekta "Moje uznemireno srce": "Anksioznost čini da se osjećate kao da se nikada nećete osloboditi nje. Ona vas pronalazi usred radosti, ili kada ste sami sa svojim umom. Ona vas podsjeća na sve prošle propuste i izmišlja scenarije vaših budućih događaja."
Projekat je duboko osoban za Crawford: "Koristeći svoje priče i iskustva, pokušavam uhvatiti sirovu suštinu anksioznosti. Rasla sam kroz ovo osobno putovanje i utvrdila da prikazivanje mojih strahova kroz fotografije djeluje terapeutski. Ono takođe može pomoći drugima da prođu kroz ovo ugnjetavanja i započnu proces vlastitog ozdravljenja."

"Utrnulost. Kako oksimoronski. Kako prikladno. Možete li uopšte osjećati utrnulost? Ili je to nemogućnost da išta osjetite? Da li sam se toliko navikla na utrnulost da sam je poistovjetila sa stvarnim osjećanjem?"

"Zatvorenost u vlastitom umu. Podstrekač destruktivnih misli. Što više mislim, to je gore. Što manje mislim, to je gore. Diši. Samo diši. Uskoro će se ublažiti."

"Plašim se spavanja. Osjećam najgoru paniku u potpunom mraku. Zapravo, potpuna tama nije bila toliko zastrašujuća. Bilo je to malo svjetlo koje bi bacalo sjenu - zastrašujuću sjenu."

"Bojim se živjeti, a bojim se i da ću umrijeti. Kakav je to način postojanja?"

 "Čaša vode nije teška. Ali što ako je niste u mogućnosti uopšte isprazniti ili je spustiti? Što ako morate podupirati njenu težinu danima...mjesecima... godinama? Težina se ne mijenja, ali teret postaje veći. U određenoj tački se više ni ne sjećate koliko je ta čaša lagana. Ponekad vam je potrebna sva vaša snaga kako ne biste razmišljali o njoj, a ponekad ona jednostavno tresne o tlo sa užasnom bukom."

"Čudno je to - ta praznina u trbuhu. To je kao kada plivate i želite dodirnuti tlo, ali voda je dublja nego što ste mislili. Ne možete dodirnuti dno i vaše srce počinje da tuče nepodnošljivo."

"Pokušavam disati. Osjećam da mi se prsa kreću gore i dolje. Gore i dolje. Gore i dolje. Ali zašto se osjećam kao da ću se ugušiti?"

"Depresija je kad se uopšte ne osjećate. Anksioznost je kad se osjećate previše. Imati oboje je stalni rat unutar vašeg uma. Obje znače da nikada ne pobjeđujete."

Izvor:
www.boredpanda.com