Anksioznost: zašto ju je tako teško savladati?

Napadi anksioznosti su vrlo česti danas, a najčešće nemamo pojma kako se nositi sa njima ili kako ublažiti. Pojavljuju se, preuzimaju kontrolu nad nama, no, šta mi možemo učiniti? ​

Mnogi psiholozi su proučavali napade anksioznosti i došli do zaključka da ne postoji "minimalna" ili "maksimalna" starosna granica kada anksioznost počinje da se javlja. To nam govori da od trenutka kada smo rođeni do trenutka kada odemo sa ovog svijeta, ranjivi smo anksioznosti, i ona se može javiti u bilo koje starosno doba. Ipak, neki ljudi su osjetljiviji od drugih, a određene faze života mogu "podstaći" našu ranjivost.

Anksioznost je fizička reakcija na podražaj. Napadi anksioznosti proizlaze iz osjećaja ugroženosti, bilo fizičke ili psihičke prijetnje.  Kada percipiramo situaciju kao prijetnju iz naše zone udobnosti, počinjemo osjećati anksioznost. Isto osjećamo i kada nam budućnost nije sigurna (ili mislimo da nije):  kada očekujemo da se nešto dogodi, da neko stigne, da se nešto završi, da se dijete rodi, ili da naš dan vjenčanja konačno dođe itd. Događaja (i lijepih i nelijepih) koji uzrokuju strepnju je puno.

Strah od straha
Kako se ovaj izraz može razumjeti? Prema istraživačima, 23% ljudi je patilo, trenutno pati, ili će patiti od anksioznih napada. To ne znači da imaju psihički poremećaj, niti to znači da će simptomi dugo trajati. Anksioznost je poput "straha "na kvadrat", što znači da se isti proces straha može iznova ponavljati i intenzivirati. Plašimo se da nećemo diplomirati, brinuti da se osoba koju čekamo neće se pojaviti, zabrinuti smo za rođenje djeteta, plašimo se da će vrijeme biti loše na dan našeg vjenčanja itd.
Osjećaj tjeskobe sličan je zaključavanju u kavezu ili osjećaju zarobljenosti u labirintu bez izlaza. Znamo da ćemo u nekom trenutku shvatiti kako izaći odatle, ali nemamo pojma kada će se to dogoditi. Ta neizvjesnost uzrokuje da osjećamo još više strahova i anksioznosti, stvarajući  začarani ciklus iz kojeg ne možemo pobjeći. ​

Sljedeća faza je eksternalizacija ili tjelesna manifestacija straha i tjeskobe:  boli nas želudac, osjećamo žgaravicu, osjećamo se slabo, ne možemo disati, prekomjerno se znojimo, koža postaje masna, zjenice se šire, srce ubrzano radi,  može čak doći do problema u jetri. Svi ti simptomi se mogu pojaviti kada  osjećamo tjeskobu  i oni dalje pokazuju vezu između fizičkog i psihološkog. 
"Poludjeću." "Ne mogu disati." "Ne mogu jasno razmišljati." "Onesvijestiću se", ovo  nisu nužno misli nekoga ko doživljava panični napad, nego pojedinca koji se osjeća uznemireno i tjeskobno.
Čak i ako smo ukazali na simptome, teško ih je izbjeći. Zašto je tako teško opustiti se i prestati osjećati anksioznost? Zato što je strah poput divlje životinje koja nas čeka, spremna za napad, a kad se to dogodi, ona nas ne pušta. 
Što možemo učiniti? Postoje različite opcije, no najvažnije je naučiti živjeti u sadašnjosti, ne misliti toliko o budućnosti i uživati ​​u životu kakav je upravo sada. Tako ćete izbjeći osjećaj tjeskobe.
Još jedna vrlo učinkovita tehnika je naučiti kontrolisati vaše emocije i misli. Trenutak kada se počinju javljati ​​anksioznost i strah, morate se suočiti sa njima. Stavite svoj oklop, podignite štit i odbranite se. Kako? S pozitivnim idejama, obratite pažnju na ono što radite u tom trenutku i ne dopustite svom srcu da  počne lupati ubrzano (kontrolišite disanje).
Moguće je prevladati anksioznost i strah. To je pitanje razumijevanja zašto se tako osjećamo i analizirati kako možemo "ukrotiti zvijer" koja nas plaši. ​
​